hrvatski

Proizvodnja stvarnosti u romanu Roberta Perišića "Naš čovjek na terenu"

U radu se analizira roman Roberta Perišića Naš čovjek na terenu tako što se Perišićevo pismo promatra u kontekstu poetike stvarnosne proze kojoj ono nedvosmisleno pripada. Naime, Perišićev roman ispripovijedan je iz vizure modernog, urbanog pripovjedača duboko uronjenog u hrvatsku društvenu svakodnevicu što ga čini idealnim poligonom za analizu diskurzā kojima je strukturiran njegov subjektivitet: medijskoga diskurza zaduženog za oblikovanje hrvatske društvene zbilje, kapitalističkog potrošačkog diskurza i reklame kao njegovog nosivog žanra, nacionalističkog diskurza koji proizvodi radikalnu drugost (balkansko u odnosu na europsko, ruralno u odnosu na urbano itd.). Analiza pokazuje i kako se diskurz stvarnosne proze, koji sam sebe prikazuje kao mimetičan, transparentan i denotativan, a zapravo je duboko ideologiziran i ispolitiziran, urušava interdiskurzivnim uplitanjem literarnog diskurza kojim su u romanu ispisana tzv. 'peteespeovska pisma'.

stvarnosna proza, mimetizam, interdiskurzivnost, heterotopija

nije evidentirano