hrvatski

Prosvjetitelj Slavonaca Matija Antun Relković (1732. – 1798.)

Prestankom gotovo dvostoljetne osmanske vlasti na sjevernim hrvatskim prostorima došlo je do vala migracija koje su promijenile etnički i vjerski sastav toga područja. Posljedica osmanske uprave bili su, osim izmijenjene etničke slike, i naslijeđeni problemi u gospodarstvu i prometnim vezama. Neuredan život krajišnika doprinosio je općem lošem stanju u vojnom dijelu Slavonije. U skladu s načelima prosvijećenoga apsolutizma habsburških vladara Marije Terezije i Josipa II., pokušao se prevladati diskontinuitet razvoja u Slavoniji, ali neobrazovani seljak-krajišnik najčešće nije bio u stanju prihvatiti i primijeniti napredne ideje fiziokratizma, od kojih nije vidio izravniju korist. Stoga je prvi korak bio uputiti i obrazovati krajiško ljudstvo da prihvati reforme koje bi vodile k općem gospodarskom i kulturnom boljitku. Kada je riječ o Slavoniji, književnost je u 18. stoljeću bila većinom nabožna, poučna ili prigodničarska, a prednost je prije savršenosti stila ili stiha odnosno estetike davala korisnosti. Takva je književnost zadovoljavala osnovne literarne zahtjeve prosvijećenoga apsolutizma, a to su utilitarnost i didaktičnost. Upravo su stoga štivo uglavnom činili prijevodi, s mnogo racionalnih promišljanja te zabavnoga i poučnoga sadržaja. Matija Antun Relković, koji se obrađuje u ovom tekstu, primjer je prenositelja prosvjetiteljskih ideja iz europskih gradova u Slavoniju. Svojim je literarnim radom nastojao unaprijediti slavonsko selo poštujući fiziokratska načela i zahtjeve prosvjetiteljske poetike.

Matija Antun Relković, prosvjetitelj, 18. stoljeće, povijest

nije evidentirano