hrvatski

Kolokacijska kompetencija u hrvatskom kao inom jeziku

Razvoj kolokacijske kompetencije, kao sastavnice leksičke kompetencije, kod neizvornih govornika jedan je od temeljnih, ali i najzahtjevnijih ciljeva nastave inoga jezika (J2) s obzirom na to da kolokacije pridonose fluentnosti i prirodnijoj komunikaciji na J2 (Borić, 2004). O razvoju se kolokacijske kompetencije u hrvatskom kao inom jeziku (HIJ) još uvijek nedovoljno zna (Burić i Lasić, 2012 ; Petrović, 2007), dok je o imenskim kolokacijama u hrvatskom kao materinskom jeziku najiscrpniji opis dosada ponudila Blagus Bartolec (2014). Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati receptivno i produktivno znanje imenskih kolokacija s obzirom na čestotu (viša, niža), snagu kolokacijskih sastavnica (jaka, slaba) te razinu poznavanja HIJ-a (viša i niža razina). Istraživanje je kolokacijske kompetencije u HIJ-u provedeno na osnovnom tipu kolokacija pri čemu je osnova imenica, a kolokat pridjev na uzorku od 70 neizvornih govornika HIJ-a na srednjoj razini znanja. Prije same je izrade instrumenta (zadatak višestrukoga izbora, zadaci popunjavanja praznina s kolokacijama u nominativu, kosim padežima i širem kontekstu) bilo potrebno provesti i dva predistraživanja, odnosno korpusno istraživanje kolokacija u dvama korpusima (CROLTEC i hrWaC) te procjenu asocijativne snage kolokacijskih sastavnica s izvornim govornicima hrvatskoga jezika (HJ). Rezultati pokazuju da ispitanici više razine imaju bolje receptivno znanje imenskih kolokacija više čestote od ispitanika niže razine HIJ-a. U zadacima produktivne razine, niža je razina pokazala slabo razvijenu kolokacijsku kompetenciju, dok je viša razina znanja HIJ-a imala podjednako znanje kolokacija u nominativu i kosim padežima.

hrvatski kao ini jezik ; imenske kolokacije ; kolokacijska kompetencija

nije evidentirano