hrvatski

Teleologija oblika

Oblik je način zauzimanja prostora. Tijela mogu prostor zauzimati oblo i mekano, kao kruška, ispresijecati ga oštro i sitno poput bodljikave žice, ili ga razdijeliti na unutrašnjost i vanjštinu kao što to čini plastična boca. Živa priroda je puna različitih oblika koji su takvi radi određene funkcionalnosti ili svrhe. List je skoro u potpunosti lišen volumne protežitosti, on je sav površina jer je ukupna površina otvorena sunčevoj svjetlosti ono što je bitno za fotosintezu. Slonove uši su također (velike) površine, jer je površina otvorena prema vanjštini bitan element u hlađenju krvi. Krzno se sastoji od mnogo dlačica, dakle, esencijalno jedno-dimenzionalnih, linijskih entiteta, zbog toga da se u njemu može osigurati sloj mirnog zraka koji služi kao termalna izolacija. Oblik se, dakle, pojavljuje kao teleološki entitet koji je takakv kakav jest zbog konkretnih fizikalnih i kemijskih razloga. Ista "teleologija" oblika prisutna je i u stvarima koje mi stvaramo. Moderni automobili s niskom potrošnjom goriva su međusobno sve sličniji, jer je aerodinamičnost oblika i strujanje zraka oko njega pri velikim brzinama faktor koji bitno određuje potrošnju. Kuće i zgrade moraju imati mali omjer izložene površine i ukupnog volumena ukoliko od njih očekujemo dobru izolaciju i malu emisiju toplinske energije. Oblik je nešto o čemu razmišljaju i prirodni znanstvenici (evolucijski biolozi, embriolozi, fizičari) i arhitekti i dizajneri (automobila) i umjetnici i inženjeri... Svaka od tih djelatnosti obliku pristupa malo drukčije, svaka u njemu vidi malo drukčiju teleologiju. Cilj je tribine da se o obliku porazgovara na interdisciplinaran način i da se različiti aspekti funkcionalnosti i "rezonantnosti" oblika razmotre iz perspektiva različitih struka. ---------- Tribina održana 25. veljače 2015. godine u Gradskoj knjižnici, Zagreb. Sudjeluju Antonio Šiber, Idis Turato i Primož Ziherl.

oblik, svrha, evolucija, teleologija, arhitektura, kvazikristal, optimalnost, energija

nije evidentirano