hrvatski

Prilog poznavanju prošlosti otoka i grada Paga : Josip Celić, "Pag kroz rukopis Gjure Szabe", Matica hrvatska - Ogranak Pag, Pag 2015., 78 str. + 37 slikovnih priloga

U izdanju paškog ogranka Matice hrvatske tiskana je knjiga šibensko-zadarskog povjesničara dr. sc. Josipa Celića o starom, a pomalo zaboravljenom (i nikad objavljenom) rukopisu „Otok i mjesto Pag“ koji je 1933. sastavio konzervator, muzeolog i vrsni poznavatelj hrvatskih kulturno-povijesnih spomenika Gjuro Szabo (Novska, 1875. – Zagreb, 1943.). Kao istaknuti stručnjak, Szabo se bavio raznim temama iz naše nacionalne prošlosti, bio je tajnik Zemaljskog povjerenstva za čuvanje umjetničkih i historijskih spomenika u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, a obnašao je i funkciju ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt i Muzeja grada Zagreba. Zapamćen je i kao kvalitetan terenski istraživač koji je obilazio različite dijelove Hrvatske, posebice cijeneći vrijednost našeg kulturno-povijesnog nasljeđa o kojem je objavio veći broj radova. Spomenuti se rukopis nalazio u Konzervatorskom zavodu u Zagrebu, a danas je u Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Iako zadivljen bogatstvom prirodnih i kulturnih ljepota, crkvicama po otoku, kao i lijepim sakralnim spomenicima u gradu, Szabo rukopis nije doradio i objavio. Vjerojatno je smatrao da su za sustavnu i opširniju raspravu ili zasebnu monografiju potrebna dodatna i zahtjevnija višegodišnja istraživanja koja u to doba, s obzirom na postojeće okolnosti, nije bilo moguće ostvariti. Szabova je rasprava i danas zanimljiva raznim stručnjacima, posebice onima koji njeguju multidisciplinarni i transdisciplinarni istraživački pristup. Uz to je i vrijedan spisateljski doprinos pomoću kojeg Pažani i Paškinje mogu bolje upoznati prošlost svojega grada. Szabov je rukopis podijeljen na šest dijelova, a sadržaj obasiže 24 stranice ; sveukupno s uvodnim dijelom ima 28 stranica. Szabov je rukopis pisan latinicom. Iako su „Zakon o nazivu i podeli Kraljevine na upravna područja“ iz 1929., a od 30-ih godina i novi, modificirani ustav, određivali da se službeni jezik zove „srpsko-hrvatsko-slovenački“, Szabo se toga nije pridržavao i uglavnom je pisao hrvatskim književnim jezikom, s podosta riječi iz XIX. stoljeća koje danas neobično zvuče ili su zaboravljene, ali odražavaju sve bogatstvo hrvatskog jezika. Iz srpskog je jezika rabio poneke izraze iz korištene literature (objavljene tih godina), a koji nisu svojstveni hrvatskom jeziku ni hrvatskoj kulturi, a najmanje dalmatinskoj sredini, već su više vezani za bosansko područje. Iako otok vrlo bogate i osebujne prošlosti, Pag dugo vremena nije bio predmet opsežnijeg znanstvenog proučavanja, sve dok arheolog Mate Suić 1953. nije objavio omanju, ali značajnu monografiju „Pag: uz 510. obljetnicu osnutka novog Paga“ (2013. tiskan je i njezin pretisak). Od početka 90-ih godina, na inicijativu paškog ogranka Matice hrvatske, interes za analizu otočnih povijesnih tema počinje jačati, pa se podrobnije piše o njegovoj političkoj i kulturnoj povijesti (najznačajniji autori su povjesničar Miroslav Granić, povjesničar umjetnosti Emil Hilje i arheologinja Anamarija Kurilić). Knjiga dr. sc. Josipa Celića podijeljena je u dva glavna dijela. U prvome, nakon Uvodne riječi (str. V.-VI.), autor donosi Kritički osvrt Szabovog rukopisa o Pagu (str. VII.-L.). Piše najprije o njegovom životu i djelu, a potom obrazlaže sadržaj rukopisa, pažljivo analizirajući mnogobrojne podatke iz njega i kritički se osvrćući na sve detalje koje je uočio (primjerice, one vezane za pismo, jezik, lokalnu toponimiju i slikovne priloge). U Zaglavku ističe da se nakon paškog povjesničara Marka Laura Ruića iz XVIII. stoljeća sve do Szaba 30-ih godina XX. stoljeća nitko nije detaljnije bavio izučavanjem paške prošlosti. Slijedi potom sažetak na engleskom jeziku i fotografija Gjure Szaba, a nakon toga i prijepis rukopisa (str. 53.-78.). Knjiga predstavlja ne samo zanimljiv i važan doprinos poznavanju gospodarske, društveno-demografske i crkvene povijesti Paga i njegovih žitelja, već i značajan znanstveni doprinos dalmatinskoj i hrvatskoj historiografiji.

Gjuro Szabo, Pag

nije evidentirano