hrvatski

Učiteljski stavovi o poučavanju učenika s disleksijom

Disleksija je specifična teškoća učenja konstitucionalnog podrijetla koja se odlikuje teškoćom usvajanja čitanja i pisanja. Teškoća utječe na proces stjecanja znanja što uvelike utječe na učenikov školski život koji zahtjeva specifične postupke poučavanja i visoku mjeru podrške (Moats i Dakin, 2012 ; Lenček i sur., 2007 ; Galić- Jušić, 2004 ; Bjelica i sur., 2009). Učitelj, pritom, treba pružiti prilagođene postupke poučavanja i podrške kako bi se učenikove mogućnosti za postizanje uspjeha ostvarile. U istraživanju je sudjelovalo 233 učitelja razredne i predmetne nastave osnovnih škola triju županija: Primorsko-goranske, Karlovačke i Istarske. U svrhu ispitivanja učiteljskih uvjerenja o disleksiji i stavova učitelja prema poučavanju učenika s disleksijom, u radu su korištene skale: Učiteljska uvjerenja o disleksiji (Wadlington i Wadlington, 2005) i Stavovi učitelja prema poučavanju učenika s disleksijom (Martan, 2015). Stavovi učitelja su ispitani prema sociodemografskim i drugim obilježjima učitelja pri čemu su utvrđene povezanosti i razlike. Učitelji nedostatno poznaju obilježja, uzroke te materijale i postupke vrednovanja pri poučavanju učenika s disleksijom. Stavovi učitelja prema individualiziranom poučavanju učenika s disleksijom su pozitivni uključujući individualizirane postupke prilagodbe materijala i vrednovanja kao i podršku učeniku kroz razredno ozračje i suradnju sa stručnjacima i roditeljima. Učiteljice razredne nastave koje su se neformalno i formalno usavršavale u području poučavanja učenika s disleksijom imaju statistički značajno pozitivnije stavove prema individualiziranom poučavanju u sva tri segmenta. Rezultati istraživanja ukazuju na potrebu dodatne edukacije studenata Učiteljskog studija i učitelja razredne i predmetne nastave u svrhu poticaja mogućnosti i jakih strana učenika s disleksijom.

Disleksija ; uvjerenja ; stavovi ; individualizirani pristup ; učenici

nije evidentirano