hrvatski

Zoonotski potencijal animalnih i humanih virusa influence

Virusi influence A su osim iz čovjeka izdvojeni i iz brojnih vrsta ptica i sisavaca. Prema antigenskoj strukturi dijelimo ih u 16 H i 9 N skupina. Prirodni domaćini ovih virusa su divlje ptice koje žive uz vodu pa su iz njih izdvojeni virusi gotovo svih mogućih H i N kombinacija. Ostale vrste koje bivaju zaražene virusima influence A su najčešće perad (kokoš i puran), domaći sisavci (svinja, konj i pas) i čovjek. Virusi influence se u prirodnim domaćinima umnožavaju primarno u crijevima i izlučuju izmetom te infekcija nastupa fekalno- oralnim putem. U drugih vrsta ovi se virusi umnožavaju najčešće u dišnom sustavu pa se ovdje radi o tipičnoj kapljičnoj infekciji. Dogodi li se prijenos virusa influence A s prirodnih domaćina ili peradi na sisavce može doći do sporadičnih infekcija, samoograničavajućih epidemija ili nešto ustrajnijih epidemija koje se neće nužno ukorijeniti u populaciji novog domaćina. U rijetkim slučajevima virus će se ukorijeni u novoj vrsti pa je za očekivati da će tada doći do ponavljajućih ili sezonskih epidemija koje će biti uzrokovane adaptiranim varijantama virusa. Ovakvi slučajevi ukorjenjivanja virusa se događaju u čovjeka, svinje, konja i psa pa govorimo o humanim, svinjskim, konjskim i psećim virusima influence A. Za prijenos virusa s ptica na ljude i ukorjenjivanje takvog virusa u humanoj populaciji postoje tri značajne barijere: barijera vrste, barijera interakcije virus-stanica domaćina i barijera prijenosa novog virusa s čovjeka na čovjeka. Ukoliko virus savlada sve tri barijere, nastati će novi virus humane influence. Barijera vrste. Ljudi su rijetko u prilici dolaziti u dodir s divljim pticama te je i rizik prijenosa virusa minimalan, posebice zbog drugačijeg načina infekcije. Veći rizik predstavljaju intermedijarni domaćini poput domaće peradi i svinja koji mogu sebi adaptirane viruse prenijeti na čovjeka. U protekla dva desetljeća zabilježeno je oko 1.500 slučajeva infekcije ljudi od peradi, a samo u jednom slučaju od divlje ptice. Redovito se radilo o virusima adaptiranim u peradi, u pravilu podtipa H5 ili H7, te ponekad podtipa H9 i H10, međutim niti jedan od ovih podtipova se nije ukorijenio u humanoj populaciji. Nasuprot tome, u svega 30- ak slučajeva je izdvajanjem virusa dokazan prijenos sa svinje na čovjeka, najčešće podtipa H1N1, ali i H3N2 i H1N2. Smatra se da je svinja tipični intermedijarni domaćin virusa influence A. Prijenos virusa s konja i psa na čovjek nije zabilježen iako psi, kao i svinje lako mogu biti zaraženi humanim sojevima. Barijera interakcije virus-stanica domaćina. Ptičji virusi influence imaju afinitet prema receptorima s α2, 3 galaktozom koji obiluju u sluznici dišnog i probavnog sustava ptica. Ovi receptori se u ljudi nalaze samo u dubljim dijelovima dišnih prohoda, dok u gornjim dijelovima dišnih prohoda čovjeka prevladavaju receptori s α2, 6 galaktozom, ali i nešto niža temperatura. Stoga je i prihvaćanje ptičjih virusa u gornjim dišnim prohodima čovjeka značajno otežano. Svinja obiluje s obje vrste receptora te se ptičji virusi u svinji mogu prilagoditi receptorima s α2, 6 galaktozom te potom lakše zaraziti čovjeka. Barijera prijenosa animalnog virusa s čovjeka na čovjeka. Zbog umnožavanja u dubljim dijelovima dišnih prohoda čovjeka, animalni virusi se ne mogu lako prenositi kapljičnom infekcijom. Nužno je i da novi virusi zaobiđu imunitet populacije na prethodne sezonske infekcije antigenski sličnim virusima. Konačno, potrebna je visoka infektivnost virusa u dovoljno velikoj humanoj populaciji kako bi se infekcija održala i virus ukorijenio. Čini se da postoje i do sada nerazjašnjeni uzroci povremenog izostanka uspješnog prijenosa adaptiranih animalnih virusa s čovjeka na čovjeka.

virus influence

nije evidentirano