hrvatski

Dopuštene i zabranjene ugovorne odredbe kod ugovora o franšizingu u kontekstu europskog prava tržišnog natjecanja

Odnos između davatelja i primatelja franšize kod ugovora o franšizingu otvara niz pravnih pitanja u europskome pravu tržišnog natjecanja koja do sada nisu obrađivana u domaćoj pravnoj literaturi. S jedne strane, EU kod ovog ugovora dopušta nametanje velikoga broja restriktivnih ugovornih odredbi koje bi inače po redovitom tijeku stvari bile zabranjene. S druge strane, u praksi je uočeno da se spomenuta (restriktivna) ograničenja ponekad koriste kao legitimno sredstvo za ograničavanje tržišnog natjecanja i slabljenje položaja primatelja franšize. Cilj je rada kroz kritičku analizu relevantne pravne stečevine EU-a dati prikaz dopuštenih i zabranjenih ugovornih odredbi kod ugovora o franšizingu u kontekstu europskoga prava tržišnog natjecanja i time odgovoriti na pitanja kada i pod kojim uvjetima navedena zaštita postaje platforma za legitimnu zloupotrebu. U prvom dijelu definiraju se pojmovi i pravna stečevina EU-a koji se odnose na predmetnu materiju. Potom se analiziraju dopuštene i zabranjene ugovorne odredbe između primatelja i davatelja franšize kod ugovora o franšizingu u kontekstu europskoga prava tržišnog natjecanja. Na kraju se iznosi načelna ocjena stanja i daju smjernice za buduća kretanja normativne aktivnosti EU-a i poslovne prakse u pogledu ove materije u kontekstu europskoga prava tržišnog natjecanja.

pravo tržišnoga natjecanja ; vertikalni sporazumi ; ugovor o franšizingu ; vertikalna ograničenja ; ugovorne odredbe

nije evidentirano