hrvatski

Tolerancija zlih kod Augustina prema prispodobi o žitu i kukolju

Zajedništvo u različitosti je izazov i bogatstvo ali ima i svoje granice. Augustin ih promišlja krećući od vrlo konkretne situacije raskola sa donatistima a osnova mu je evanđeoska prispodoba o žitu i kukolju. Za razliku od svojih protivnika, koji se zalažu za čistu zajednicu dobrih i odstranjivanje svih onih koji to nisu, Augustin zastupa nužnost pomiješanosti dobrih sa zlima. Konstitutivna slabost svakog ponaosob nalaže samokritičnost i budnost prema samom sebi a ujedno i razumijevanje i milosrđe prema drugima. Razdioba je ovdje na zemlji neprovodiva i bila bi veće zlo kao u slučaju kada ruši jedinstvo ili direktno ugrožava dobre. Zato je riješenje podnošenje i toleriranje ovakvog bolnog i često dramatičnog stanja kao pokore koja se koristi za vlastiti veći napredak u dobru i povezuje sa nadom u obraćenje zlih. Konačno riješenje je pridržano Bogu i dolazi tek na kraju vremena. Tek u nekim slučajevima, za koje Augustin propisuje stroge prethodne uvjete kako bi negativne posljedice bile svedene samo na najmanju nužnu mjeru, dopušta i kaznene mjere prema zlima sve do isključenja. Cilj za kojim se ide je dobro ili makar izbjegavanje većeg zla rukovodeći se uvijek razboritošću. Kršćanska ljubav je snaga koja sve podnosi i svime rukovodi pronalazeći put osobnog i tuđeg obraćenja baš u suživotu sa zlima u svijetu, Crkvi i vlastitom grešnosti.

tolerancija, Augustin,

nije evidentirano