hrvatski

Procesna drama kao oblik suradničkoga učenja

Suvremena odgojna i obrazovna praksa zahtijeva pronalaženje novih pristupa artikulaciji nastavnoga sata i ostvarivanju odgojnih i obrazovnih ciljeva. Te nove pristupe nameće postmoderno vrijeme u kojem živimo sa svim svojim kulturološkim, gospodarskim, političkim, tehničkim i tehnološkim promjenama. Preispituje se uloga institucija, ali preispituju se i pojedinačne uloge roditelja, učitelja i učenika. Vrijeme u kojem živimo i djelujemo postignuća učenika opisuje i mjeri kompetencijama. U mnoštvu sposobnosti neke se nameću kao odgojno-obrazovni ideal: kritičko mišljenje, suradničko učenje, preuzimanje odgovornosti, sposobnost djelovanja kao individue i dijela društva. Takva postignuća propisuje i kurikulum, točnije Nacionalni okvirni kurikulum. Kao posebno zanimljiv i produktivan oblik učenja sve se češće ističe suradničko učenje u kojem učenici organizirani u grupe zajedničkim naporima svladavaju nastavno gradivo. Među učenicima koji uče surađujući vlada pozitivna međuovisnost, odnosno svijest da mogu uspjeti samo zajedničkim naporima. Procesna drama je metoda dramskoga odgoja. Odsustvo publike je jedno od njezinih obilježja. Kako nije usmjerena na predstavljanje već na propitivanje i traženje odgovora na postavljena pitanja (probleme) predstavlja metodu za kvalitetno poučavanje i učenje. U ovom radu se postavlja teza da je procesna drama oblik suradničkoga učenja jer u bitnim obilježjima procesna drama i suradničko učenje se preklapaju te će se komparativnom metodom zajednička obilježja popisati, usporediti i objasniti. Svrha ovoga rada je ponuditi metodu koja odgovara zahtjevima suvremene nastave.

dramski odgoj ; kompetencije ; NOK ; suvremene metode poučavanja

nije evidentirano