hrvatski

Milosrđe u naučavanju Pape Milosrđa - Ivana Pavla II. Most Božje ljubavi od iskona do vječnosti

Božje milosrđe prema naučavanju pape Ivana Pavla II. je očitovanje Božjega čovjekoljublja u povijesnoj i eshatološkoj stvarnosti čovjeka. Pri tom povijesna stvarnost obuhvaća situaciju palog čovjeka, obilježenu grijehom i smrću, ali i očitovanje neizmjerne Očeve milosrdne ljubavi u čovjeku Isusu iz Nazareta, koja je korjenito mijenja iz povijesti grijeha u povijest spasenja. Eshatološka stvarnost je istina koja živi „već sad“ u vremenu Crkve, ali i pretpostavlja „još ne“ konačnog ostvarenja čovjekove bogolikosti (kristolikosti) u baštini milosrđa - vječnom gledanju Boga licem u lice. Tim pitanjima prožeo je Papa Ivan Pavao II. svoj cijeli pontifikat. Za njega je osobito bitna točka susreta Božje ljubavi i čovječanstva, koja se događa u istini o dostojanstvu čovjeka kao slike Božje, čiji iskon objavljuje Kristovo utjelovljenje, a konačnu eshatološku proslavu njegova otkupiteljska žrtva. U tom smislu, za njega je Božje milosrđe, čije lice pokazuje Isus Krist, most Božje ljubavi između iskona i vječnosti.

Iskonski – povijesni – eshatološki čovjek : Slika Božja ; Ljudsko tijelo ; Sloboda ; Osoba ; Dostojanstvo ; Ljubav ; Milosrđe

nije evidentirano