hrvatski

Prva Božja zapovijed ; Svjedočanstvo slobode, Božje svetosti i čovjekova dostojanstva

Istina koju donosi prva riječ Dekaloga sažetak je cjelokupne objave Božje u povijesti poradi čovjeka. U iskustvu izlaska iz egipatskog sužanjstva Izrael je spoznao suverenog i svemoćnog Boga koji je sama ljubav i sloboda. Putujući s narodom Bog - pastir objavljuje svoje ime, svoju imanenciju i transparentnost, ali istovremeno ostaje transcedentan. Bog se predstavlja kao osloboditelj, bliz čovjeku, »naš Bog«. On trajno vodi, pridiže, odlučno upravlja i preobražava Izraelce svojom voljom i slobodnom ljubavlju, vraćajući ih iskonskom stvoriteljskom dostojanstvu. Čovjek koji tom i takvom Bogu iskaže svoje štovanje, klanja mu se u poniznoj molitvi i hoda putem saveza s njim i stazom njegovih zapovijedi zasigurno participira na njegovoj slobodi – i sam biva oslobođen. Priznati Boga svojim ne protivi se ljudskom dostojanstvu i afirmaciji, nego naprotiv čovjeka uzdiže do konačnog dioništva s njim u vječnosti. Budući da se Bog predstavio kao jedini otac svih ljudi, razvila ideja o sveopćem bratstvu među ljudima, a Jahve je onaj koji je ovlašten i opunomoćen izdati zapovijedi svemu narodu. Tako Bog, svetac Izraelov, izgrađuje novi, saveznički narod, koji ga priznaje svojim kraljem, a on postaje Božje vlasništvo, narod svet i kraljevsko svećenstvo. Stoga je objava zakona zapravo objava Božje svetosti i ljubavi, ali istovremeno i dostojanstva čovjeka koji je slika njegova. Čovjek je egzistencijalno upućen na svoga Stvoritelja, za njim žeđa, kao suha zemlja kišu. Konačno, ako ga ostavi on razara samu srž svoga bitka. Ljubav prve zapovijedi prema tome odvraća čovjeka od stranputica i upravlja ga jedinome pravom i živom životu - Bogu, Ocu koji je bogat milosrđem, ljubavlju i slobodom. Taj misterij Božje ljubavi i čovjekova dostojanstva konačno je objavljen u novom Adamu – Isusu Kristu.

Dekalog ; savez ; zapovijedi ; sloboda ; ljubav ; dostojanstvo

nije evidentirano