hrvatski

Prvi hrvatski Shakespeare

Knjiga Prvi hrvatski Shakespeare govori o najranijem poznatom hrvatskom prijevodu iz djela Williama Shakespearea, onom zagorskoga svećenika i prevoditelja Ivana Krizmanića (1766.–1852.). Prijevod je nastao na kajkavskome književnom jeziku prijelomne 1836. godine, naslovljen je Flundra senje zrokujuča, a riječ je o ulomku o vilinskoj babici, kraljici Mab, iz Shakespeareove drame Romeo i Julija. Knjiga donosi preslike i transkripcije Krizmanićeva prijevoda i izvornika kojim se koristio, rječnik manje poznatih književnokajkavskih riječi, napomenu o transkripcijskim konvencijama te oglede dr. Lupića i dr. Schubert. Dr. Lupić smješta Krizmanićev ulomak u kontekst hrvatskoga prevodilaštva Shakespeareova djela, pronalazi u mariborskoj knjižnici izvornik Romea i Julije kojim se Krizmanić služio te donosi minucioznu analizu Krizmanićevih prijevodnih postupaka. Slikovnim prilozima pokazuje da je riječ o simpatičnome džepnom izdanju Shakespeareove drame koje je s drugim djelima toga engleskoga velikana putovalo Europom onoga vremena spakirano u kutijice ne duže od obične olovke. Dr. Schubert govori o višejezičnome kontekstu u kojem je ulomak nastao i konkretno o njegovim grafijskim i jezičnim obilježjima. Ivanu Krizmaniću izvanjezične okolnosti barem su dvaput promijenile jezični identitet, prvi put u zreloj dobi kada uz prestižni latinski i njemački počinje upotrebljavati i kajkavski književni jezik te drugi put u staračkoj dobi kada prigrljuje ilirsku štokavštinu. Književnokajkavska Flundra senje zrokujuča nastala je stotinjak godina prije prvog štokavskog prijevoda Romea i Julije s izvornika te pola stoljeća prije prvog englesko-hrvatskog rječnika, što u konačnici diže cijenu tom fragmentarnom prijevodu, kao i njegovu obrazovanom prevoditelju.

William Shakespeare, Ivan Krizmanić, Romeo i Julija, Flundra senje zrokujuča, prvi prijevod

nije evidentirano