hrvatski

Ostvarenje ciljeva suvremenog kaznenog prava primjenom kazne oduzimanja slobode

U pronalaženju odgovora o svrsi kazne oduzimanja slobode valjalo je poći od teorijskih premisa i provedbe empirijskih istraživanja kojima se one potvrđuju ili opovrgavaju. Stoga je provedeno devet izvornih istraživanja, pet na primjeru kaznionice u Lepoglavi a ostala se odnose se na primjenu uvjetnog otpusta, rad za opće dobro, uvjetnu osudu sa zaštnim nadzorom, recidivizam, praksu MKSJ. Problemi su univerzalni i zajednički kako za većinu analiziranih država tako i za RH, a temeljni ciljevi kažnjavanja mogu se iskazati sintagmom – „retribucija, odvraćanje, nešto rehabilitacije i mnogo pragmatizma“. Bez obzira na neželjene učinke zatvaranja, kazna zatvora ostat će kao jedina kaznenopravna sankcija za počinitelje najtežih kaznenih djela. Što se tiče alternativnih sankcija može se zaključiti da su one više jedan pragmatičan potez prije svega u cilju smanjenja prekapacitiranosti zatvora. Moguća poboljšanja nalaze se u većoj primjeni instituta uvjetnog otpusta, postupcima medijacije i diverzije, smanjenju broja pritvorenika, jačanju službe probacije, izbjegavanju kratkotrajnih zatvorskih kazni, većoj primjeni tzv. sankcija i mjera koje se izvršavaju u zajednici i to rada za opće dobro, primjeni elektronskog monitoringa uz pristanak osuđenika te privatnim zatvorima. Nužno je posvetiti više pažnje resocijalizaciji koja je u suvremenom kaznenom pravu potisnuta u drugi plan i ne zaboraviti da je ključ u izvjesnosti kažnjavanja a ne u vrsti i mjeri primjenjene kaznenopravne sankcije.

kazneno pravo, kazna, zatvor, recidivizam, retribucija, zastrašivanje

nije evidentirano