hrvatski

Kanon, zajednica i kriza humanističkih znanosti

Rasprava o kanonu, s najvećim žarom vođena 80-ih godina prošloga stoljeća, u novije doba dobiva kontekst, prema R. Samuelsu (2010), za postmodernu karakterističnoga, multikulturalnog relativizma, socijalnog konstruktivizma i akademskog kriticizma. Frederic jameson taj kontekst opisuje kroz krizu historizacije, opadanja afektivnosti i rast tehnologizacije koja u recentnoj povijesti generira potpuno novi gospodarski sustav, što u cjelini predodređuje značajne promjene u funkciji i razumijevanju književnoga kanona. Rasprava je o kanonu uputila na kontigentnost ovoga pojma i, prema izvodima B. Herrnstein-Smith, procesa koji uvjetuju njegov nastanak i održavanje. Danas, nekoliko desetljeća nakon nje, postavlja se pitanje utjecaja retorike akademske kritike na evidentnu eroziju obrazovnih i humanističkih institucija, kao i načina na koji je povezana s krizom zajednice, i to prije svega onoga oblika u kojem je definirana u vrijeme nastanka koncepta nacije-države. U članku se upućuje na načine na koje je sam koncept zajednice upisan u vidokrug reprezentativnih književnih tekstova od 19. st. do danas, kao i na perspektive koje u ovom području otvara suvremena teorijska rekonceptualizacija ovog pojma primjerice u radovima G. Agambena (nadolazeća zajednica: La comunita che viene), ]. L. Nancyja (razdjelovljena zajednica: La communaute desoeuvree) ili B. Readingsa (zajednica u disenzusu: a community of 'dissensus'). Ističe se kako bi opisani djelokrug krize mogao poslužiti i kao djelotvorno ishodište koje bi omogućilo nova čitanja kulturalnih, književnih i društvenih fenomena.

književni kanon; hrvatska književnost; zajednica; postmodernizam; kriza; humanističke znanosti; J. L. Nancy; G. Agamben; B. Readings

nije evidentirano