hrvatski

Etika i mitologija u Pričama iz davnine Ivane Brlić- Mažuranić

Dosadašnju recepciju Priča iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić u velikoj je mjeri usmjeravala pitanje načina na koje je naslijeđe slavenske mitologije utjecalo na genezu ove prozne zbirke. Podrazumijevanu dihotomiju između vlastitoga autorstva i zapravo "nesuvisloga" mitskog naslijeđa sama je autorica usložnila pristajući uz, kroz 19. stoljeće formuliran, kolektivni identitet slavenskoga naslijeđa, "slavenske duše" koja, u njezinoj interpretaciji geneze vlastite zbirke, isključuje mitski sloj. Zaobilazeći ovu autoričinu eksplicitnu razliku između mitologije i tradicije, dosadašnji su istraživači nastojali precizirati mitološke motive, simbole, likove i autore čiji je utjecaj vidljiv u opusu Ivanu Brlić-Mažuranić. Za razliku od toga, u ovom se članku pokušava razumjeti mjesto autoričine kritike i odmaka od slavenske mitologije. Uzimajući u obzir ne samo narativni i ideološki koncept Priča iz davnine nego i niz autoričinih pisama, članaka i intervjua, razotkriva se prepoznatljiv okvir unutar kojeg Ivana Brlić- Mažuranić daje novo značenje doista brojnim, kako ih naziva, "imenima" iz porušenog mitološkog svijeta. Nasuprot binarizmu i voluntarizmu mitološkoga univerzuma, kao kritiku i korektiv, autorica postavlja referencijalno provjerljiv i etički fundiran svijet svojih priča.

etika; Ivana Brlić-Mažuranić; kritika; književnost; kršćanstvo; mitologija; Priče iz davnine; Slaveni

UDK: 821.163.42.09-93