hrvatski

U sjeni bukvika - Etnološki kontekst skulpture Bogorodice s djetetom pronađene u stablu bukve

Polikromirana drvena Bogorodica s natruhama gotičke stilizacije, pohranjena više desetljeća u zagrebačkome Dijecezanskom muzeju, navodno je 40-tih godina prošlog stoljeća pronađena u šupljini bukve, u šumi Bakovčica kraj Koprivnice. Ta je svojevrsna kapelica – zaklon i utočište Bogorodice s djetetom, u znaku drevnih poistovjećivanja stabala s pretkršćanskim, djevičanskim bogorodicama-dojiteljicama, kao i s pred/antičkim i praslavenskim kultom drveća u svetim gajevima (svetištima na otvorenom), koji se nastavlja u novogodišnjemu (proljetnom i zimskom) kićenju stabalca i drvenih križeva te svadbenih stabalca. Zahvaljujući svojim iscjeljujućim i uporabnim svojstvima, kao i nastojanjima čovjeka da tumači i predočava svijet i sebe u svijetu, bukva je iz kultnoga iskoračila u profano. No, iz okruženja korisnoga sakralizirala se nakon što je, prema predajama, božanstvo uputilo posvećene u osobito znanje, primjerice ono o ljekovitosti i iskoristivosti drveća. Recentni konzervatorsko-restauratorski radovi na sakralnoj podravskoj skulpturi povod su etnološkom tematiziranju pretkršćanskih predodžaba o božanskom stablu svijeta, čemu pridonose i botaničke, jezikoslovne te onomastičke spoznaje.

Bogorodica; bukva; sveti gaj; kult drveća; slavenski tradicijski običaji

nije evidentirano