hrvatski

Provjera teorije privrženosti na odnosu vlasnika prema kućnim ljubimcima

Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti primjenjivost osnovnih koncepata teorije privrženosti na odnosu vlasnika prema kućnim ljubimcima. Podaci o karakteristikama odnosa vlasnik-kućni ljubimac pritom su se interpretirali s obzirom na kontekst triju bliskih interpersonalnih odnosa (obitelj, partnerstvo i prijateljstvo). Odnosi privrženosti kvalitativno su drugačiji od drugih tipova odnosa, a služe određenim psihološkim funkcijama koje ne zadovoljavaju drugi međuzavisni odnosi. Odnos između vlasnika i njegovog kućnog ljubimca u dosadašnjim istraživanjima ove tematike karakterizirao se kao privrženost - i to primarno temeljem podataka na mjerama afektivne vezanosti ljubimcima koje nisu operacionalizirale privrženost u punom smislu riječi. Iako je ona nedvojbeno prepoznata kao temelj kojeg bi valjalo uzeti u obzir pri pokušajima razumijevanja veza koje se formiraju između ljudi i njihovih kućnih ljubimaca, mjere i koncepti koji se baziraju na teoriji privrženosti tek se u posljednje vrijeme počinju primjenjivati u ovom području. Ovo istraživanje je provedeno na ukupnom uzorku od 286 odrasla vlasnika psa, metodom samoprocjena. Prema tehnici regrutacije sudionika, uzorak je podijeljen na dvije skupine vlasnika pasa (N1=219, N2=67) koje se nisu razlikovale u svom sociodemografskom sastavu, ali su među njima postojale značajne razlike u temeljnim varijablama istraživanja. Kod oba uzorka vlasnika pasa dobiveno je kako se u odnosu s kućnim ljubimcem dominantnom funkcijom privrženosti pokazuje separacijska anksioznost, dok je to u slučaju procjene odnosa s partnerom i najboljim prijateljem bila funkcija sigurnog utočišta. Nadalje, utvrđeno je kako je u odnosu s partnerom najsnažnije izražen doživljaj sigurnog utočišta, dok je isti najmanje prisutan upravo kada je riječ o odnosu s ljubimcem. Razlike u doživljaju separacijske anksioznosti među ispitivanim bliskim odnosima nešto su manje izražene, iako prisutne i podržavaju vodeći status partnerskog odnosa kod obaju uzoraka sudionika. Kada je riječ o brojnijoj skupini vlasnika pasa pokazalo se da se dimenzija izbjegavanja privrženosti u obiteljskim, partnerskim i prijateljskim odnosima nalazi u značajnim i očekivano pozitivnim niskim korelacijama s aspektima anksioznosti u privrženosti te izbjegavanja privrženosti u odnosu s kućnim ljubimcima. Nadalje, izbjegavanje u okviru obiteljske i prijateljske domene odnosa u očekivano je negativnim korelacijama s oznakama sigurne privrženosti u odnosima s kućnim ljubimcima. Kod manjeg uzorka općenito je prisutno manje značajnih odnosa, dok utvrđene povezanosti i ovdje slijede teorijski očekivan smjer. Izbjegavanje je nezavisan negativni prediktor stupnja realiziranog privrženog ponašanja u odnosu s članom obitelji, partnerom, najboljim prijateljem kao i u odnosu s kućnim ljubimcem (psom), što vrijedi na razini cjelokupnog uzorka. Kod brojnije skupine vlasnika pasa utvrđena je značajna niska i negativna povezanost dimenzije izbjegavanja u obiteljskim, romantičnim i prijateljskim odnosima i intenziteta afektivne vezanosti za psa, dok je kod manje skupine vlasnika pasa utvrđena umjereno niska negativna povezanost anksioznosti u obiteljskoj domeni odnosa i stupnja afektivne vezanosti za psa. I konačno, afektivna vezanost za kućnog ljubimca pozitivan je prediktor općeg životnog zadovoljstva veće skupine vlasnika pasa, i to kada se efekti varijabli strukture i subjektivnog doživljavanja kvalitete socijalne okoline drže pod kontrolom.

kućni ljubimci; vlasnici pasa; funkcije privrženosti; dimenzije privrženosti; afektivna vezanost za ljubimca; životno zadovoljstvo; kvaliteta socijalne okoline

nije evidentirano