Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 854287

Rascjep između vjere i umjetnosti danas: kazališni primjeri i mogući putovi izlaska


Sanja Nikčević
Rascjep između vjere i umjetnosti danas: kazališni primjeri i mogući putovi izlaska // 50 obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila
Zagreb: Katolički bogoslovni fakultet, 2015. str. 287-306 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)


Naslov
Rascjep između vjere i umjetnosti danas: kazališni primjeri i mogući putovi izlaska
(Gap/Tear between Faith and Art today: Theatre examples and Possible Solutions)

Autori
Sanja Nikčević

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
50 obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila / - Zagreb : Katolički bogoslovni fakultet, 2015, 287-306

ISBN
978-953-11-0955-0

Skup
50 obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15-17.11.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Povijest drame i kazališta; vjera; afirmativne epohe; oponašateljseke epohe
(History of drama and theatre; affirmative period; faith)

Sažetak
U našem, europskom, kulturnom krugu kazalište proizašlo iz rituala (dakle vjere). Odnos vjere i kazališta u velikim epohama išao je od suglasja (Antika, srednji vijek, barok i građanska drama 18. i 19. st.) jer je kazalište afirmiralo i vjeru i društveni poredak, preko nesuglasja (renesansa, klasicizam, romantizam) jer je kazalište imalo za uzor neko drugo vrijeme (njegovu vjeru i poredak pa iz zato i zovemo „oponašateljske“) sve do doista pravog rascjepa u današnjem vremenu (modernizam i kasnija tzv. postmoderna). Kada je krajem 19 st. realizam uveo kritiku društva kao jedinu legitimnu funkciju visoke umjetnosti želja je bila poboljšati društvo. Umjesnost je od rituala postala znanost a umjetnici ne samo fotografi društva nego kirurzi oslonjeni na suvremene znanosti. S vremenom se to kritiziranje pretvorilo u kritizerstvo a mijenjanje društva na bolje u nametanje negativne slike svijeta kao jedine dostojne visoke umjetnosti. Ljepota i pozitivne emocije (sreća, ljubav, prijateljstvo) te katarza sama proglašene su kičem što je kulminiralo u trendu nove europske drame devedesetih godina. U tom procesu kao umjetnička hrabrost smatra se razaranje temeljnih ljudskih vrijednosti uz sustavno napadanje institucija kao što su država, policija, vojska a naročito crkva. Taj tip teatra je danas glavna struja europskog kazališta, živi na obilnim državnim dotacijama, putuje po festivalima, dobiva nagrade i ima jak medijski odjek ali doživljava odlazak publike. Ipak, i dalje postoji afirmativno, pa čak i vjersko kazalište: u izvanrednim situacijama (Domovinski rat u Hrvatskoj) ili na rubovima (na rubovima grada Zagreba, u kazališnom amaterizmu ili po kazalištima izvan Zagreba). U svojoj želji za upravo takvim kazalište publika sama pokreće i manifestacije (Festival kršćanskog kazališta, Zagreb ; FRKA Virovitica).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti



POVEZANOST RADA


Autor s matičnim brojem:
Sanja Nikčević, (213923)