hrvatski

Povijesnodemografska slika hercegovačkih izbjeglica na području župe Lisac u Dubrovačkom primorju za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875.-1878.)

Za čitavo vrijeme osmanske okupacije kršćani jugoistočne Hercegovine nastojali su raznim pobunama i ratovima doći do oslobođenja. Ta su nastojanja kroz četiri stoljeća okupacije više manje bila neuspješna. Druga polovica 19. stoljeća donijela je politička i vojna previranja u čitavoj Europi pa su "na krilima" tih događanja ujedinjeni hercegovački kršćani, katolici i pravoslavci, 1875. godine pokrenuli veliki ustanak protiv Osmanlija. Zbog ustanka je stanovništvo koje nije bilo uključeno u borbe, starci. žene i djeca, bilo prisiljeno napustiti svoja ognjišta. Glavni pravac kretanja hercegovačkih izbjeglica bila su obližnja naselja Dubrovačkog primorja, neposredno iza dalmatinske granice, gdje su našli utočište i sigurnost pod austrijskom vlašću. Izbjeglice su bile smještene po primorskim obiteljima i njihovim imanjima, a novčanu pomoć, pagu, dobivali su od austrijskih vlasti. Zahvaljujući toj novčanoj pomoći sačuvano je nekoliko popisa primatelja pomoći, tj. hercegovačkih izbjeglica. Najkvalitetniji popis je onaj od 19. prosinca 1875. godine. On poimenice donosi popis izbjeglica, njihovu dobnu i spolnu strukturu, rodbinske veze te naselje odakle su izbjegli. Ukupno je u njemu popisano 360 izbjegličkih obitelji sa 2.921 članom. Za razliku od ostalih, ovaj popis donosi i većinu imena primorskih kućedomaćina kod kojih su izbjeglice bile smještene. Cilj referata je opisati krizu u neposrednom dubrovačkom zaleđu izazvanu Hercegovačkim ustankom, posljedice krize - zbjeg tamošnjeg stanovništva, zatim analizirati strukturu izbjeglica i opisati solidarnost Primoraca koji su primili i udomili hercegovačke izbjeglice kroz četiri godine trajanja ustanka, sve do njegova svršetka 1878. godine.

Hercegovački ustanak ; izbjeglice ; Dubrovačko primorje

nije evidentirano