hrvatski

Sinodalni pastoral i ekonomsko vijeće.

Premda ekonomsko vijeće ima svoj specifičnu ulogu, ono se ipak ne iscrpljuje isključivo u brizi za vremenita dobra. Nužno je sagledavati ga u cjelini pastoralne strategije i evanđeoske svijesti. Materijalna dobra, a osobito novac, premda su nezaobilazni, poprilično su zamamni i lako mogu svakoga uvući u korupcijsku zamku, stoga je bitno svaki pastoralni pothvat bazirati na duhovnosti i moralnosti. Osim što se ekonomsko vijeće treba više puta sastati godišnje ili po potrebi uz jasno postavljen dnevni red, da bi uspješno funkcioniralo ne smije zanemariti teološko-pastoralne stavove, tj. ne smiju prevladavati tržišni ili ekonomski kriteriji, nego su primarni izbori pastoralne naravi i specifična svrha crkvenih dobara. Župnik se prvotno mora voditi tim kriterijima u sastavljanju dnevnoga reda i u vođenju vijeća. Ne bi se smjelo u upravljanu crkvenim dobrima voditi nepreciznim i površnim opravdanjima, nego treba postupati ispravno, iskreno i točno u crkvenomu duhu. Nužno je uzajamno povjerenje župnika i vijećnika te jasna svijest da su svi u službi župne zajednice ne dopuštajući da je kvare moć i interes pojedinca. Stoga je žurno srušiti zidine neodgovornosti da župnu zajednicu ne bi začahurile u neprikladan pastoralni položaj s ciljem izgradnje sinodalnoga saborskog poimanja Crkve.

Pastoral ; sinodalnost ; ekonomsko vijeće

nije evidentirano