engleski

Izvan okvira 2 - Promjena, od kompetentnog pojedinca i ustanove do kompetentne zajednice učenja

U ovoj studiji, promjenom se smatra kvalitativno unapređenje odgojno-obrazovne prakse i posljedično tome, razvoj kurikuluma vrtića. S obzirom na stupanje na snagu Kurikuluma ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj (2015), promjenom se također smatraju i procesi povezani s njegovom implementacijom u praksu. Radi preglednosti rada i pojednostavljenja terminologije, ti se procesi jednostavno nazivaju promjenom te ih se opisuje na razini pojedinca, ustanove i zajednice učenja. Prvo veliko poglavlje nosi naziv Izvan okvira – teorijsko promišljanje o promjeni i ono se sastoji od tri manja poglavlja. U prvom od njih, pod naslovom Promjena kao ultimativni imperativ 21. stoljeća, iznosi se općenito značenje pojma promjene ne njezine implikacije na života čovjeka i zajednice, a pogotovo odgojno- obrazovne ustanove. U tom smislu, promjena podrazumijeva jednu ili više inovacija koje se uvode u odgojno-obrazovne ustanove kako bi osuvremenile svoju praksu tj. unaprijedile kvalitetu odgoja i učenja djece, što predstavlja izuzetno složen, višeslojan i višedimenzionalan proces. Drugo veće poglavlje, naziva Posebni izazovi - od progresivnih ideja do «mikrosvijeta» prakse», opisuje razloge zbog kojih promjene ne uspijevaju. Najprije se obrazlažu dvije vrste međusobno povezanih kontekstualnih prepreka koje vode neuspjehu promjene, a to su individualni čimbenici nastavnika te sustavni čimbenici. Posebno se ističe kako je složenom procesu promjena nužno osigurati sustavnu podršku, tj. voditi računa ne samo o kvaliteti inovacije nego i o kvaliteti njene implementacije i ponajprije osigurati trajno učenje ljudi. Ovo se poglavlje sastoji se od šest manjih poglavlja u kojima se opisuju najčešći razlozi neuspjeha u procesu promjena u ustanovi. Ti su razlozi objašnjeni u zasebnim, manjim poglavljima naziva: Nekvalitetni odnosi u ustanovi, Odustajanje od promjene kod svake prepreke, Nepostojanje jasnih kriterija za kvalitetnu praksu, Nove institucionalne strukture a stari način razmišljanja, Djelatnici koji (ne)vjeruju u promjenu te Nejasan i nekonzistentan stav kreatora obrazovne politike. Slijedi treće veće poglavlje pod nazivom Zablude i istine o procesu promjene posvećeno uvriježenim stajalištima i stereotipima o razlozima zbog kojih proces promjene u ustanovi ne uspijeva. Njih se u nastavku rada propituje, i u skladu s mišljenjem različitih autora i znanstveno-istraživačkim radom autorice, argumentira i kontraargumentira. U tom je smislu opisano šest osnovnih «zabluda», i to u šest zasebnih poglavlja pod nazivima: Otpor prema promjeni je neizbježan, Sve su ustanove jednake kao i procesi promjena u njima, Ako se s promjenom u ustanovi započelo odavno, praksa joj je nužno kvalitetna, Odgojno-obrazovne ustanove se mijenjaju teže od drugih, S promjenom treba započeti tek kad su na nju svi spremni i U procesu promjene podrška je korisna a «pritisak» štetan. Četvrto veće poglavlje naziva Alati poticanja promjene, sastavljeno je od pet manjih. U prvom od njih, pod nazivom Poticanje organizacijskog razvoja, opisuju se različiti modaliteti djelovanja na organizacijski razvoj poput poštivanja ljudi, iskazivanja povjerenja i podrške, potrebe postizanja ravnopravnosti u odnosima, kulture otvorenih razgovora i mogućnosti sudjelovanja ljudi u odlučivanju. Naglašava se kako organizacijski razvoj podrazumijeva kontinuirana poboljšanja koja se temelje na vjerovanju da promjena ne može biti postignuta jednom, pa čak niti serijom intervencija u ustanovi. Umjesto toga ona se shvaća kao kontinuirani proces, tj. proces kontinuiranog poboljšanja. Isto tako, proces promjene se shvaća kao trajni proces učenja, a ne samo kao metoda promjene organizacijske strukture i prakse. U tom se smislu posebno ističe koncept «inteligentne organizacije, kojeg je sa svojim suradnicima razvio Loris Malaguzzi.

Rani i predškolski odgoj; mijenjanje odgojno-obrazovne prakse; promjena u ustanovi

nije evidentirano