hrvatski

Utjecaj informatičkog umrežavanja na učinkovitost javnog sektora u Republici Hrvatskoj

Javni sektor čine javna društva i kvazi-društva zajedno sa svim jedinicama opće države, što uključuje opću državu i javna poduzeća, tj. sve subjekte koje država posjeduje ili kontrolira, a koji u vertikalnoj hijerarhiji većinski objedinjuju segment javne uprave. Okruženje digitalne ekonomije sa sobom donosi procese snažnih promjena u svim sferama društva pa tako i u upravljačkom načinu ponašanja i funkcioniranja javnog sektora. Razvojem digitalne tehnologije dolazi do stvaranja pretpostavki racionalizacije poslovanja javne uprave te ubrzanja prijenosa informacija za brojne korisnike. Brojne su prednosti koje donosi digitalno umrežavanje javnog sektora, posebice u segmentu učinkovitosti što se najbolje može odraziti kroz bržu, dostupniju i kvalitetniju ponudu usluga javnog sektora. Problem predstavlja digitalna podjela, koja sadržava sve veći jaz između informatički obrazovanih i neobrazovanih korisnika javne usluge. Jedan od temeljnih preduvjeta digitalnog umrežavanja javnog sektora je smanjenje digitalne podjele, što se može ostvariti kroz poboljšanje tehnološke infrastrukture, obrazovnu politiku i stvarnu harmonizaciju komunikacijskog kanala između korisnika i ponuditelja javne usluge. Cilj implementacije e-uprave, odnosno e-vlade je ekonomična uporaba financijskih resursa (proračunskih sredstava) države, no i stvaranja preduvjeta za povećanje ekonomske učinkovitosti korisnika njezinih usluga, gospodarskih subjekata, institucija i građana. Pritom se paralelno s povećanjem troškovne efikasnosti javne uprave, općenito poboljšavaju i uvjeti poslovanja gospodarskih subjekata

javni sektor; javna uprava; digitalna podjela; e-uprava; e-implementacija

nije evidentirano