hrvatski

Latinični bogoslužni priručnik iz zbirke rukopisa Pomorskoga i povijesnoga muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci: prilog istraživanju hrvatskoga jezika u bogoslužju prije Drugoga vatikanskoga koncila

U središtu je pozornosti ovoga rada rukopisni latinični bogoslužni priručnik na hrvatskom jeziku pohranjen u zbirci rukopisa Pomorskoga i povijesnoga muzeja Hrvatskog primorja Rijeka pod oznakom 287.Ia. Riječ je o knjižici koja sadrži 25 rukom ispisanih stranica s crkvenim pjesmama i molitvama za mise na nekoliko crkvenih blagdana tijekom godine. Pretpostavlja se da je s kraja 17. ili početka 18. stoljeća, a podatak zapisan na jednoj stranici upućuje na to da je bila namijenjena potrebama bogoslužja u Rukavcu pokraj Matulja u zaleđu Opatije. Premda opsegom mala i nepotpuna, knjižica je kao izvorna građa vrijedno vrelo za istraživanje problematike obrednoga jezika na sjevernojadranskom hrvatskom prostoru prije II. vatikanskoga koncila, a promatramo je u kontekstu nastanka i uporabe tzv. šćavetanskih, rukopisnih latiničnih misala na tom području tijekom 17., 18. i 19. stoljeća. U radu se predstavlja sadržaj i struktura knjižice te razmatra pitanje njezine datacije i izvora, a ponajprije nas ona zanima kao izvor za filološka istraživanja. U središtu su naše pozornosti jezične značajke teksta. Iznose se rezultati provedene jezične analize te se razmatra zastupljenost i odnos čakavskih, štokavskih i hrvatskocrkvenoslavenskih elemenata u tekstu.

hrvatski jezik ; obredni jezik ; bogoslužne knjige ; jezične značajke

Ovaj je rad rezultat istraživanja na znanstvenoistraživačkoj potpori Sveučilišta u Rijeci br. 13.04.1.2.03. Hrvatska pisana baština od 17. do 19. stoljeća.