hrvatski

Uloga vode u prapovijesnom naseljavanju Istre

Na rasprostranjenost i intenzitet prapovijesnog naseljavanja Istre odlučujući su utjecaj imali prirodni sustav, geološki sastav, pedološke značajke, klima, vegetacija i hidrografija, odnosno voda. Istarsko kopno presijecaju dva veća vodotoka, na istoku rijeka Raša, a na zapadu rijeka Mirna. Treći vodotok, rijeka Dragonja, čini granicu s republikom Slovenijom. Osim voda tekućica prapovijesno stanovništvo opskrbljivalo se i vodama stajaćicama: danas isušeno jezero Ćepić, Palud u Kontiji (Poreština) i bezbrojne veće i manje lokve. Iako prevladava mišljenje da su tek od rimskog razdoblja u uporabi građene vodospreme, cisterne, danas možemo govoriti i o prapovijesnom sakupljanju vode: otok sv. Katarina, gradina Monpaderno, gradina Monkodonja. Veću koncentraciju prapovijesnih nalazišta pratimo na obroncima uzvisina uz riječne doline gdje se nalaze i nepresušni izvori pitke vode. Vodotoci ali i njihova isušena korita bili su jedan od glavnih puteva komunikacije kojima su roba i običaji putovali s obale mora u istarsku unutrašnjost (Beram). Rijeke su istovremeno zbližavale i odvajale narode jer su često postajale granice koje su označavale njihove teritorije (Raša se smatra granicom između Histra i Liburna). Gradine kao osnovni oblik naselja tijekom metalnih razdoblja bile su zaštićene dobrom organizacijom prostora, čvrstim bedemima. No, ti isti bedemi nisu branili njihove stanovnike od drugih nedaća, poput žeđi koja je po rimskoj tradiciji bila kobna za legendarni Epulonov Nezakcij.

Istra; voda; gradine; prapovijest

nije evidentirano