hrvatski

Schopenhauerova filozofija između metafizike i filozofije religije

Izlaganje se temelji na analizi Schopenhauerove filozofije koja s jedne strane polazi od kritike religije (»narodne metafizike«) kao kolektivnog identiteta kojim se dokida čovjekova subjektivnost, a s druge od čovjekova nužnog okretanja metafizičkome mišljenju subjekta, koji samo uz pomoć nje prevladava dani svijet pronalazeći se u transcendenciji. Ova ambivalentnost Schopenhauerova mišljenja rezultat je metafizičkoga postulata volje koja upravlja svijetom i čovjekova duhovnog (umnog) pokušaja njezina nadvladavanja. Argumentacijski postupak kojim se prikazuje teza izlaganja temelji se na Schopenhauerovu dualnom odnosu između potvrđivanja i opovrgavanja (kvijetiva) volje za život na primjeru pravednika, asketa, sveca i genija koji transcendiraju danost svjetovnog života pronalazeći se u duhovnosti koja nadilazi tjelesno (voljno). Schopenhauerova filozofija danas može poslužiti kao kritika kolektivnog religijskog pripadanja u kojem se gubi subjekt, ali i kao uvid u to da se čovjek u svojoj punini bitka voljno okreće duhovnome (umnome) nadvladavanju danih uvjeta egzistencije.

filozofija religije ; metafizika ; volja ; prostor ; vrijeme ; stvar po sebi ; predstava ; pravednik ; asket ; svetac ; genij

nije evidentirano