hrvatski

Protofeminističke reinterpretacije ženskih biblijskih figura u djelima šest autorica između 15. i 17. stoljeća

Verbalna i vizualna djela što ih ova studija podvrgava analizi odavno su započela ostvarivati preliminarni zadatak, što ga je sebi postavio suvremeni “feminizam” (shvaćen kao pluralan i heterogen skup ideoloških postavki i teorijskih pozicija o kojemu se stoga ne može govoriti kao o monolitnom diskurzu), da propituje kulturno kodificirane reprezentacije žene i ženskoga. Zato djela o kojima je riječ zaslužuju da se njihov napor izravno očita kao (proto)feministički, unatoč tomu što mu nedostaje element borbe za društvenu i političku emancipaciju žena. Predmetu biblijske feminističke egzegeze iz ženskoga pera u razdoblju renesanse ova studija pristupa strukturirajući ga prema sljedećim načelima. Oslanjajući se na periodizacijsku tezu što je zagovara Virginia Cox, korpus je nastao odabirom djelā koja su reprezentativna za pojedine faze ženskoga sudioništva u renesansnoj kulturi: od humanističkih početaka u prvoj polovici petnaestoga stoljeća (Isotta Nogarola), do prvih primjera književnosti na narodnome jeziku iz pera svjetovnih žena (Lucrezia Tornabuoni) ; od začetnica ženskoga petrarkizma u prvoj polovici šesnaestoga stoljeća (Vittoria Colonna), do epigona u drugoj polovici stoljeća (Speranza di Bona) ; od slikarskih platna iz prve polovice sedamnaestoga stoljeća koji predstavljaju participaciju žena i na području vizualne kulture (Artemisia Gentileschi), do polemičkoga traktata iz istoga razdoblja (Arcangela Tarabotti) koji progovara o fazi afirmacije ženskoga pisma, kada se broj autorica i zastupljenih žanrova naglo širi, ali koje je, zbog otprilike istodobnoga porasta mizoginih stavova u tematizaciji ženskog pitanja, ujedno i zaključna faza ženskoga sudioništva u kulturi tijekom renesanse. Djela u žarištu istraživanja izabrala su se prema kriteriju žanrovske raznolikosti, pa studija stoga proučava: humanistički dijalog (Nogarola), sakralni spjev (Tornabuoni), petrarkistički kanconijer (Colonna), petrarkističku “zbornu antologiju” (di Bona), slikarsko platno (Gentileschi) i polemički traktat (Tarabotti). Tematski stožer studije su međusobno konceptualno povezane biblijske figure, a primarno četiri: Eva, Marija, Suzana i Judita. Studija pridonosi onim radovima koji ukazuju na potrebu da se premosti jaz između modernih i suvremenih feminističkih promišljanja i njihovih povijesnih korijena, jer oni, barem kad je riječ o filoginom propitivanju Svetog Pisma i njegovih mizoginih reinterpretacija, sežu daleko u prošlost.

protofeminizam ; Biblija ; Isotta Nogarola ; Lucrezia Tornabuoni ; Vittoria Colonna ; Michelangelo Buonarroti ; Speranza di Bona ; Artemisia Gentileschi ; Arcangela Tarabotti

nije evidentirano