hrvatski

Usporedba mjera F0 muških govornika hrvatskog jezika i srpskog jezika

Na uzorku od 111 muških govornika normalnog zdravog glasa podijeljenih u dvije dobne skupine od 19 do 28 godina (N=37 hrvatskog jezika i 37 srpskog jezika) i od 34 do 60 godina (N=37 hrvatskog jezika) snimljenih u uzorcima čitanja teksta u trajanju oko 70 sekundi te 3 minute spontanog govora ispitane su mjere fundamentalne frekvencije u Hz i polutonovima. Izračunate su prosječne vrijednosti aritmetičke sredine (mean F0), vrijednosti medijana, prosječna bazična vrijednost (baseline: Fb) na temelju medijana, rasponi minimalnih i maksimalnih vrijednosti F0, Alt Fb, standardna devijacija (S. D. F0 u Hz i u polutonovima) na temelju posebnih programa u Praatu (Harrison, Ver. 1.9 ; f0analysis.praat and BaseLINE_F0 ; Traunmüller and Eriksson, 1995). Vrijednosti su izračunane na ograničenoj postavki od 65 Hz do 300 Hz kako bi se dobile sve moguće frekvencije za raspon F0 i izbjegla oktavna skakanja (kod Lindh, 2006: uzet raspon od 75-350 Hz). Razlike između skupina ispitane su t-testom te pomoću Anova: Two-Factor With Replication. Poznato je da se F0 mijenja s obzirom na biološke informacije prema spolu (e.g. Traunmüller and Eriksson, 1995), dobi (e.g. Kitzing, 1979), zdravlju. Svrha je bila usporediti mjere u Hz i polutonovima radi robustnijih budućih usporedbi među skupinama. Očekivalo se da će se skupine mlađih govornika hrvatskoga te srpskog jezika više razlikovati nego skupine prema dobi. Rezultati pokazuju da se u čitanju i u spontanom govoru znatno manje razlikuju govornici hrvatskoga jezika mlađe i srednje dobi, statistički se razlikuju samo u S.D._F0, i to više u spontanom govoru u polutonovima (p< 0, 001) te u minimalnim vrijednostima F0 (p = 0, 004). Hrvatski govornici srednje dobi značajno se razlikuju od govornika srpskog jezika mlađe dobi mjereno u Hz i u polutonovima u Alt_Fb, u S.D._F0, minimalnim (p<0, 001) i maksimalnim vrijednostima F0 u Hz (p=0, 001) i polutonovima (p<0, 001) te u Fb nešto više u polutonovima (p=0, 01) u čitanju. Zanimljivo je da se u spontanom govoru potonje dvije skupine najviše razlikuju u maksimalnoj vrijednosti F0 u oba mjerenja (p=0, 001) i u Fb u polutonovima (p=0, 03). Govornici mlađe dobi hrvatskog i srpskog jezika najviše se razlikuju u oba mjerenja respektivno u maksimalnoj vrijednosti F0 (p<0, 001), potom u srednjoj vrijednosti F0 (mean F0), medianu F0 (p=0, 02), Alt_Fb (p=0, 03), te u S.D._F0 u mjerenju u Hz (p=0, 004). Iz svih podataka može se zaključiti da je intonacija razlikovnija među skupinama hrvatskih i srpskih govornika, što je važno za daljnja ispitivanja tih dvaju vrlo sličnih jezika. Ukupno gledajući, nešto bolje razlikovanje pokazalo se u mjerenju polutonovima, ali se može zaključiti da je dobro ako se oba mjerenja, u Hz i u polutonovima uvrste u usporedbe među skupinama prema dobi, a pogotovo u usporedbi govornika različitih jezika.

f0 ; hrvatski jezik ; srpski jezik ; muški govornici ; baseline

nije evidentirano