hrvatski

Utjecaj vrste aktivnog ugljena na učinak adsorpcije organskih tvari iz prirodnih voda

Organske tvari su uobičajeni sastojak prirodnih voda istočne Hrvatske uslijed prirodnih procesa otapanja materijala biljnog ili životnjskog podrijekla te uslijed antopološkog djelovanja. Povećane koncentracije organskih tvari u vodi za piće nepoželjne su sa senzorskog i tehnološkog aspekta jer vodi daju žućkastu boju te sudjeluju u nizu kemijskih reakcija, od kojih su najznačajnije reakcije nastanka kancerogenih trihalogenmetana (THM). U cilju smanjenja organskih tvari kao primarnih reaktanata u reakciji nastanka THM-a, u procesima prerade vode za piće najčešće se primjenu tehnologije koje u primarnim fazama uklanjanju, odnosno smanjuju koncentraciju organske tvari ili oksidacijom mijenjaju njihova strukturna svojstva što u konačnici povećava konačni učinak primijenjene tehnologije prerade vode. Često se u navedenu svrhu primjenjuju filtri s granuliranim aktivnim ugljenom (GAU) ili se u određenu fazu procesa obrade vode dozira praškasti aktivni ugljen (PAU) u kombinaciji sa drugim kemikalijama. S obzirom na plan modificiranja postojećeg tehnološkog postupka obrade vode za piće u Osijeku, u ovom radu ispitana je i uspoređena mogućnost uklanjanja organskih tvari iz prirodnih voda grada Osijeka – podzemne vode i vode iz rijeke Drave, primjenom različitih tipova aktivnog ugljena: Norit Row 0, 8 Supra, Norit SA Super, Cullar D, Silcarbon K 835 i Hidraffyn 30 N pri čemu je učinak uklanjanja praćen mjerenjem UV-apsorpcije pri 254 nm nakon 15, 30, 60, 120, 180 i 240 minuta. Adsorpcijski kapaciteti navedenih vrsta ugljena određeni su u području pH-vrijednosti vode između 4 i 9 nakon 120 minuta te u rasponu mase adsorbensa od 0, 05 do 2, 0 g/L.

aktivni ugljen; adsorpcija; organske tvari

nije evidentirano