hrvatski

Povratak Zygmusika Dedalusa

Nasuprot naslijeđenoj predodžbi koja niječe bilo kakav odnos između djela Miroslava Krleže i Joyceova djela mimo općenite uključenosti u okvire književnoga modernizma, ponovnim čitanjem Povratka Filipa Latinovicza (1932) u Krležinu se romanu razabiru odjeci Uliksa i Portreta umjetnika u mladosti. I prije nego što se poduzme usporedba na tematskoj razini – na temelju koje će se istaknuti srodnosti u pogledu, primjerice, postupka što ga je T. S. Eliot nazvao Joyceovom „mitskom metodom“, kojemu je νόστος stožerni motiv ; ulomaka posvećenih estetskoj refleksiji kakva je svojstvena romanu o umjetniku ; aluzija na Freudovu psihoanalizu u izgradnji lika i njegova intersubjektivnog okruženja ; esejizma u diskursu prožetome enciklopedijskom baštinom koja teži prema beskonačnosti ; motiva neizvjesnosti značenja ; igara onomastičkog simbolizma ; razmatranja o pitanjima nacionalne i opće povijesti ; itd. – uspostavlja se značajna korespondencija između tekstualnih segmenata koji se bave ustrojem, opstojnošću, identitetom i kontinuitetom jastva te se upozorava na njihovu sposobnost da proizvode metatekstualne valencije. Spomenuti uvid upućuje na Joyceu i Krleži zajedničku koncepciju kojom se književni rad i konstitucija subjekta vezuju u isti čvor generaliziranoga duga prema drugome, što ga modernistička opsjednutost novim i izvornim mora uzeti u obzir. U toj se perspektivi nastoje razmrsiti prepletene niti koje Krležin roman spajaju s bezdanom mnogostrukošću intertekstualnog univerzuma, kojemu bi Joyceovo djelo moglo biti jednim od povlaštenih posrednika.

Miroslav Krleža ; Povratak Filipa Latinovicza ; James Joyce ; Uliks ; Portret umjetnika u mladosti

nije evidentirano