engleski

Towards the unity of man and space

Ego- i antropocentrični diskurs rezultira simplificiranom percepcijom odvojenosti čovjeka od prostora. U skladu s time čovjek prirodu percipira kao nešto izvan sebe ; ona je za njega prostor zaštite ili prostor osvajanja. Očito, to dobro funkcionira u procesu spoznaje objektivne stvarnosti. No smijemo li pristati isključivo na takav diskurs? Drugim riječima, je li jedini mogući pogled na svijet onaj odozgo? Je li možda moguća i promjena diskursa kroz uranjanje u i stapanje s prostorom? Takva interakcija podrazumijevala bi brisanje razgraničenja između subjekta i objekta. Poetski je to doživljaj svijeta u kojem se čovjek i prostor međusobno prožimaju te čovjek postaje neodvojivim dijelom prostora, kao što i prostor čini čovjeka samog. Za ilustraciju poslužit ćemo se primjerom »osvajanja planinskih vrhova«, koje se nekritičkim korištenjem uobičajilo i uvriježilo u planinarskom žargonu.

Man; space; humanism; mountaineering; subjectivisation; solidarity

nije evidentirano