hrvatski

Naglasci u inojezičnom hrvatskom

U kontekstu suvremenih pogleda na (ne)važnost poučavanja naglasnog sustava u radu s neizvornim govornicima, posebno neizvornim govornicima hrvatskoga jezika, rad će pokazati koliko su neizvorni govornici upoznati s hrvatskim naglasnim sustavom te koliko su njime ovladali u čitanom i govorenom tekstu. Dat će se kratak pregled obrade naglasnog sustava u udžbenicima za poučavanje inih jezika s posebnim osvrtom na udžbenike inojezičnog hrvatskog. Dosadašnje iskustvo u radu s neizvornim govornicima pokazalo je da neizvorni govornici koji studiraju hrvatski jezik u inozemstvu vrlo dobro poznaju hrvatski naglasni sustav, u samoprocjeni svojih naglasaka su vrlo strogi – najčešće misle da njihov naglasni sustav nije dobar. Neizvorni govornici koji ne studiraju hrvatski jezik već ga uče zbog različitih potreba uglavnom nemaju teorijsko znanje o hrvatskim naglascima, a također su strogi u samoprocjeni. Rad će prikazati rezultate istraživanja provedenog na skupini neizvornih govornika različitih razina poznavanja hrvatskog jezika (od početne do naprednih razina prema ZEROJ-u). Cilj istraživanja bio je pokazati prihvatljivost naglasaka inojezičnih govornika u odnosu prema normi. Ispitanici različitih razina čitali su po deset izoliranih riječi čije im je značenje poznato. Potom su iste riječi trebali upotrijebiti u kraćem razgovoru. Dvije su skupine procjenitelja – stručni i nestručni ocijenili njihove naglaske. Na kraju je analiziran odnos samoprocjene i ocjena. Statistički obrađeni rezultati pokazuju da studenti imaju bolje metajezično znanje, ali između njihova odstupanja i odstupanja nestudentske populacije u mjestu naglasaka i kvaliteti nema značajnijih razlika. Obje su skupine u samoprocjeni vrlo stroge.

Hrvatski naglasni sustav ; neizvorni govornici ; hrvatski kao ini ; samoprocjena

nije evidentirano