hrvatski

Konstrukcija ženskosti i muškosti kao poetički problem u dramatici Henrika Ibsena, Luigija Pirandella i Milana Begovića

Polazeći od psihoanalitičkog shvaćanja spolne razlike prema kojem ženska i muška pozicija opisuju različite načine na koje se otkriva temeljna nemoć simboličkog poretka, a prema tome i središnja prepreka da se ostvari autentičnost, singularitet, istost, u doktorskoj se disertaciji preispituje kako se antagonizam spolne razlike ogleda kroz niz imanentno metadramskih i metareprezentacijskih slika neuspjelih utjelovljenja dramskog lika. Počevši od činjenice da se razvoj dramske književnosti europskog modernizma kao i razvoj psihoanalitičke metode sastaju u interesu prema kliničkim simptomima histerije, u disertaciji se u prvom dijelu sagledava problematika histerije i načini konstrukcije ženskih dramskih likova. Pri tome se pokazuje da ženska potraga za autentičnošću bića, koja se prati u dramama 'Naći se', 'Gospođa s mora' i 'Pustolov pred vratima', nipošto ne jamči, ali ostavlja otvorenom mogućnost ishoda koji nije u cijelosti tragičan. Za razliku od toga sva se muška nastojanja slobodom, kojima je posvećen drugi dio disertacije, iznova pokazuju promašenima. Kako se ističe povodom Ibsenova 'Graditelja Solnessa' te Begovićevih drama 'Svadbeni let' i 'Bez trećega', maskulina se drama neautentičnosti u svjetlu psihoanalitičke teorije gradi u žanru tragedije. Nasuprot slobodi u simbolu kakvu nalaze ženski likovi, sloboda o kakvoj Ibsenovi i Begovićevi muškarci sanjaju, sloboda izvan simbola, otkriva se, u krajnjoj konzekvenci, kao siguran put u psihotičnu opsjenu.

Spolna razlika; histerija; paranoja; Henrik Ibsen; Luigi Pirandello; Milan Begović

nije evidentirano