hrvatski

Empirijski i intelektualni interes za lijepo u poeziji Roberta Frosta

U radu analiziram pjesnički opus Roberta Frosta, čije je stvaralaštvo u potpunosti inspirirano prostorom koji ga okružuje, prirodnim i urbanim, ali i darvinističkom znanošću koja čovjeka izjednačava s ostalim živim vrstama. Darvinovska slika svijeta, upotpunjena postromantičarskim napuštanjem vizije o čovjekovim neograničenim mogućnostima, postavlja pred Frosta, a onda i pred njegovog čitatelja, temeljno pitanje kojem se Frost uvijek iznova vraća: možemo li shvatiti svijet koji nas okružuje? Moja je ključna teza kako neograničena ljepota prirode za Frosta postaje epistemološka i moralna zagonetka, utoliko što čovjekov um ne može shvatiti kompleksnost koja ga okružuje, niti moralne obveze koje ona pred njega postavlja. Frostova poezija, držim, tako u konačnici postaje filozofski sustav u čijem je središtu lirski subjekt čiji je interes za prirodom izgrađen na oprijeci između onoga što Kant u trećoj kritici naziva empirijskim i intelektualnim interesom za lijepo.

Empirijski interes za lijepo ; intelektualni interes za lijepo ; Kant ; okoliš ; prostor ; Robert Frost

nije evidentirano