engleski

Postpictorial condition. The concept of visuality in the digital age

Kad govorimo o tome što je slika, što prikazuje ili što želi postići – onda govorimo o nečem drugačijem u odnosu na ono što je u biti pojedinačni slikovni objekt kao objekt. To znači da je biti slika ontološki drugačije od biti-predodžba-o ili biti-u-vezi nečeg. U svakodnevnoj upotrebi, pojam slika nikad se ne poklapa s čistom vizualnošću, nekim pukim vizualnim fenomenom, ili s gotovo bilo čim što vidimo pred sobom. Slika, ili prikaz, mora prikazivati nešto ili nekoga što se vidi, mora biti ontološki drugačija od viđenog i mora biti još nešto osim onoga što je viđeno. Slike nisu ono što se vidi na njima, bez obzira koliko su realistične i bez obzira na činjenicu da katkad privid realnosti koji neke slike stvaraju može potpuno zbuniti one koji ih promatraju. Sve dok je razliku između realnosti i (pikturalnog) privida moguće uočiti, vizualno iskustvo može postojati ili kao čista pikturalna fenomenalnost ili kao materijalnost. Kako je pokazao Gottfried Boehm, za ontologiju slikovnog iskustva svojstveno je osviješteno prepoznavanje diskontinuiteta plohe slike u odnosu na čitavo vizualno polje. Nakon što su suvremene digitalne tehnologije slikama omogućile da prodru u vizualno polje i učine ga neodvojivim od plohe slike, pojavilo se pitanje: možemo li ovu vrstu imerzivne vizualnosti i dalje shvaćati kao slikovnu vizualnost ili bismo trebali uspostaviti potpuno drugačiju, novu ontološku razinu vizualnosti – neku virtualnu vizualnost – koju obilježava kontinuirano, nediferencirao vizualno polje?

pictorial visuality ; virtual visuality ; technosphere ; Paul Crowther ; Martin Seel

nije evidentirano