hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (10): Ivan Kukuljević Sakcinski (1816. – 1889.) | The Croatian Heraldry Lexicon – Croatian Heraldists (10): Ivan Kukuljević Sakcinski (1816 – 1889)

Hrvatski političar i kulturni djelatnik, povjesničar i književnik Ivan Kukuljević (s pridjevkom Sakcinski, tj. dometkom Bassani de Sacci) rođen je u Varaždinu 29. V. 1816. godine u plemićkoj obitelji koja podrijetlo vuče iz okolice Imotskoga (16. st.), a od kuda seli u okolicu Senja (17. st.) da bi se najzad situirala u Varaždinskoj županiji. Njihov grb sadrži grifona na poprečnoj gredi. Gimnaziju (humaniora) pohađa u rodnom gradu i u Zagrebu gdje je maturirao i započeo studij filozofije koji prekida 1833. i upisuje kadetsku školu u Kremsu (danas Kromeříž) gdje stječe vojno obrazovanje te postaje oficir. Tijekom boravka u Beču upoznaje i pristupa ilircima – pokretu hrvatskoga narodnog preporoda. U vojsci se zadržava do 1841. godine. Potom obavlja sudačku službu u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji. Kao izraz borbe za hrvatski jezik i njegovu cjelovitu javnu uporabu, u hrvatskome Saboru održao 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku, a 1847. ponavlja zahtjev da se u Sabor uvede hrvatski jezik kao »diplomatički« što je bilo i ostvareno. Zbog vrjednovanja povijesne baštine kao afirmacije nacionalnoga identiteta povjerava mu se sabiranje i priređivanje za tisak dokumenata važnih za hrvatsku državnopravnu povijest. Bio je član Banskog vijeća, ali se iz političkog života povlači na neko vrijeme nakon sloma revolucije 1848/1849. u kojoj je imao zapaženu ulogu. Arhivar je Zemaljskoga arhiva (1848. – 1861.) čiju građu smatra važnim dijelom nacionalne baštine te istu počinje sustavno objavljivati. Od strane Središnje komisije za istraživanje i očuvanje građevnih spomenika u Beču imenovan je od 1855. do 1865. konzervatorom građevnih spomenika za Hrvatsku i Slavoniju. Nakon 1860. član je Banske konferencije, potom izabran za velikog župana Zagrebačke županije, a od 1865. do 1867. banski je namjesnik. Zalagao se za provođenje za Hrvatsku nužnih reformi, modernizaciju uprave, poštivanja načela slobode i jednakosti. Posebno je naglašavao važnost teritorijalne cjelovitost Hrvatske napose sjedinjenje s Dalmacijom (usp. Zakoniti odnošaji Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Austriji i Ugarskoj, 1865.), a za južne Slavene ujedinjenje i formiranje federativne jedinicu unutar Habsburške Monarhije. Uopće, znatno je utjecao na razvoj hrvatske politike, kulture i znanosti u 19. stoljeću. Jedan je od pokretača Samostalne narodne stranke. Osnivač je Družtva za jugoslavensku pověstnicu i starine (1850.) u okrilju kojega pokreće prvi hrvatski historiografski časopis Arkiv za pověstnicu/povjestnicu jugoslavensku (sv. 1-12/1851. – 1875). Tada i upućuje ''Molbu vlasnicima starih pisama, knjiga, povelja i novaca da ih posude ili poklone Društvu'' koje je u vrijeme neoapsolutizma bilo stjecište nacionalnog otpora, a anketom čitatelja (''Pitanja na sve prijatelje domaćih starina i jugoslavenske pověstnice'') provedene 1851. pribavlja vrijedne etnografske podatke. Samoinicijativno je putovao po Dalmaciji, južnoj Italiji, Albaniji i Bosni (usp. Putovanje po Bosni, Zagreb 1858. ; Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Arbanije, Krfa i Italije, Zagreb 1873.) sa zadaćom sakupljanja arhivskoga gradiva te evidentiranja i prepisivanja epigrafskih spomenika. U članku ''Naša povjestna istraživanja'' (Obzor III/1873, 79-80) govori o potrebi sustavnog istraživanja naše povijesti i izradi sporazuma između povijesnih društava o stvaranju stalne osnove za ta proučavanja. Zbog svega toga Kukuljević se s pravom drži utemeljiteljem moderne hrvatske historiografije (J. Šidak i dr.) koji je ''zastupao individualističko shvaćanje povijesti i uvjerenje o sposobnim pojedincima kao pokretačima povijesnih procesa'' (Hrvatski biografski leksikon 8/2013). Bio je također utemeljitelj ili predsjednik različitih ustanova (npr. Matice ilirske/Matice hrvatske, Hrvatskog arkeologičkog družtva). Važan trag svojim djelovanjem ostavlja na širokom društveno-humanističkom polju (historiografija i pomoćne povijesne znanosti: epigrafija, paleografija, diplomatika, kronologija, sfragistika, egdotika, arhivistika ; književnost, povijest umjetnosti, bibliografija, leksikografija, arheologija, numizmatika, etnologija, muzikologija, filologija i dr.) ujedno utemeljujući u nas brojne znanstvene (sub)discipline. Posebne zasluge stekao je na polju publiciranja povijesnih izvora – preko brošure s ciljem prikupljanja financijskih sredstava za taj posao Conspectus monumentorum historicorum in manuscripto existentium (Zagreb 1859.) do objave zbirki isprava: Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (sv. 1-3, Zagreb 1861. – 1862.) ; glagoljičkih, ćiriličnih i latiničnih Acta Croatica – Listina hrvatskih (Zagreb 1863.) ; Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (sv. 1-2, Zagreb 1874. – 1875) te Regesta documentorum Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae saeculi XIII (Zagreb 1896.). Kukuljevićev je autor brojnih književno-romantičnih djela od kojih treba izdvojiti dramsko djelo Juran i Sofija ili Turci kod Siska (1839.). Izradio je i prvu hrvatsku retrospektivnu bibliografiju (Bibliografia hrvatska 1, Zagreb 1860., Dodatak 1863.), s oko 3000 bibliografskih jedinica tiskanih u rasponu od 1483. do 1860. godine. Napisao više biografskih studija i leksikografskih djela (npr. Pleme grofovah Oršićah, 1846. ; Pavao Skalić, 1875. ; Beatrica Frankopan i njezin rod, 1885. ; Glasoviti Hrvati prošlih vjekova, 1886. ; Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, sv. 1-5, Zagreb 1858. – 1860.). U heraldičkom smislu, u drugoj polovici 19. stoljeća posebno mjesto zauzima njegovo rukopisno djelo Gerbovi porodicah hervatskih (I-II) koje se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Tu je sabrana vrijedna slikovna heraldička građa. U Kukuljevićevoj rukopisnoj ostavštini u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu nalaze se njegove bilješke iz heraldike (R 6005), a grbovi i pečati/pečatnjaci koje je sakupio u Hrvatskom povijesnom muzeju i dr. U Arkivu za pověstnicu jugoslavensku objavljuje ''Ilirske porodice u mletačkom plemstvu'' (I/1851), a u članku ''Krk i Rab'' (IV/1857 ; izvadak objavljen u zborniku Bašćanska ploča I, Zagreb 1988) piše o grbu na zvoniku samostanske crkve sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške dok mu je sfragističke naravi rad pod naslovom ''Razjasnjenje niekih starinah što su naslikane na kamenotiskanoj tablici'' (III/1854). God. 1870. izvještava o nalazu listine hrvatskog plemstva (Cetingradska povelja) od 1. I. 1527. kojom se potvrđuje izbor Ferdinanda I. Habsburškog za hrvatskog kralja (Zatočnik II/64). To je za hrvatsku povijest iznimno važan ne samo diplomatički već i heraldički i sfragistički spomenik. No, najvažnije Kukuljevićevo djelo za heraldička istraživanja jest posmrtno tiskano Nadpisi sredovječni i novovjeki na crkvah, javnih i privatnih sgradah it. d. u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb 1891.) gdje se uz svaki natpis navodi podatak ako je grb sačuvan (npr. na nadgrobnoj ploči, kamenom reljefu itd.) te se ukratko opisuje. Od ostalih možemo izdvojiti rad Julija Kempfa koji 1927. objavljuje Kukuljevićeva pisma u kojima se govori o genealogiji i grbovima obitelji Saić, Malakoczy, Orehoczy i Kešković (Die Drau LX/1927, 86). Bez formalnog obrazovanja na polju povijesti (jer je stekao samo ono vojno) Kukuljević je iza sebe ostavio – kada se ima u vidu mjesto, vrijeme i okolnosti njegova djelovanja – grandiozno historiografsko djelo čiju su načelnu vrijednost (unatoč i opravdanim kritikama) potvrdila brojna istraživanja. Iako se 1866. odrekao časti redovnoga člana JAZU (kasnije ipak izabran za počasnoga) bio je dopisni ili počasni član brojnih domovinskih i inozemnih znanstvenih ustanova i društava pa tako i akademija i sveučilišta. Ivana Kukuljevića Sakcinskog preminuo je u Hrvatsko zagorje, u mjestu Puhakovec kraj Svetoga Križa Začretja 1. VIII. 1889. godine. Pokopan u Ilirskoj arkadi na zagrebačkom Mirogoju. Njegova ostavština u največem dijelu čuva se u Arhivu i Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu i čini njihov fundamentalni dio. Ostala ostavština danas se nalazi u Zagrebu (Hrvatski državni arhiv, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Hrvatski povijesni muzej) i Varaždinu (Državni arhiv u Varaždinu, Gradski muzeju Varaždin). O Kukuljevićevu životu i djelu priređeno je više izložba i znanstveno-stručnih skupova. Tako su, npr., povodom jubilarne 200. godišnjice Kukuljevićeva rođenja (1816. – 2016.) Arhiv i Knjižnica HAZU organizirali izložbu o njegovoj rukopisnoj i tiskanoj građi te arhivskom gradivu iz njegova osobnog fonda (autori izložbe su Marinko Vuković, Tamara Runjak i Ivana Burnać). Bio je vrlo plodan pisac s preko 600 bibliografskih jedinica (djela su mu bila prevođena na njemački, češki, francuski, poljski, ruski, slovački i slovenski jezik), a o važnosti i utjecaju njegove pisane riječi dovoljno govori činjenica da literatura o Kukuljeviću premašuje 800 bibliografskih jedinica. O životu i djelu Ivana Kukuljevića Sakcinskog v. Višnja Flego i Iva Mandušić, ''Kukuljević Sakcinski, Ivan, hrvatski povjesničar, književnik, bibliograf i političar (Varaždin, 29. V. 1816 – Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 1. VIII. 1889)'', Hrvatski biografski leksikon 8 (2013): s. v. ; Jaroslav Šidak, Ivan Kukuljević – osnivač moderne hrvatske historiografije, Historijski zbornik XXV-XXVI/1972-1973 (1974): 5-29 ; Miroslav Kurelac, Ivan Kukuljević Sakcinski – život i djelo, Radovi Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu 6-7 (1994): 101-116 ; Mirjana Matijević Sokol, Ivan Kukuljević Sakcinski kao epigrafičar, Radovi Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu 8-9 (1996): 85-90 ; Ivan Kukuljević Sakcinski, Izabrana djela, priredio Nikola Batušić, prijevod s latinskog jezika Neven Jovanović, Zagreb: Matica hrvatska (Stoljeća hrvatske književnosti), 1997. ; Stjepan Hajduk, Ivan Kukuljević – povjesničar, Radovi Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu 10-11 (1998): 271-283 ; Mirjana Gross, Suvremena historiografija: korijeni, postignuća, traganja, Zagreb: Novi Liber (Biblioteka Historiae, knj. 2) i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1996., 174-176 (2. nepromijenjeno izdanje, Zagreb 2001.) ; Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama. Zbornik radova znanstveno-stručnih skupova Matice hrvatske 1995. – 2000., gl. ur. Božena Filipan, Varaždinske Toplice: "Tonimir" i Matica hrvatska Ogranak Varaždinske Toplice (Knjižnica Matice hrvatske, Varaždinske Toplice. Niz Radovi, knj. 1), 2002. ; Stjepan Antoljak, Hrvatska historiografija, 2. dopunjeno izdanje, Zagreb: Matica hrvatska (Posebna izdanja), 2004., 394-415 ; Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama. Zbornik radova znanstveno-stručnih skupova Matice hrvatske 2001. – 2003., gl. ur. Božena Filipan, Varaždinske Toplice: Ogranak Matica hrvatske – Varaždinske Toplice (Knjižnica Ogranka Matice hrvatske, Varaždinske Toplice. Niz Radovi, knj. 2) i "Tonimir", 2004. ; Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama 2004. – 2006. Zbornik radova znanstveno-stručnih skupova Matice hrvatske 2004. – 2006., gl. ur. Božena Filipan, Varaždinske Toplice: Ogranak Matice hrvatske – Varaždinske Toplice (Knjižnica Matice hrvatske, Varaždinske Toplice. Niz Radovi, knj. 3) i Tiskara Varteks, 2007. ; Tomislav Galović – Emir O. Filipović, Prilog bibliografiji radova o heraldici (s posebnim osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu), Arhivski vjesnik LI (2008): 161-226 (163, 196) ; Zbornik o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom. Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa, Varaždin / Varaždinske Toplice, 15. – 17. travnja 2010., gl. ur. Tihomil Maštrović, Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatski književni povjesničari. Znanstveni zbornici, sv. 12), Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko filološko društvo - Zagreb, Ogranak Matice hrvatske Varaždin, Sveučilište u Zadru, 2011. ; Ivana Mance, Zèrcalo naroda. Ivan Kukuljević Sakcinski: povijest umjetnosti i politika, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti (Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, knj. 38), 2012. ; Mirjana Matijević Sokol, Studia diplomatica. Rasprave i prinosi iz hrvatske diplomatike, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – FF-press, 2014., 41-45.

Leksikon hrvatske heraldike ; hrvatski heraldičari ; Ivan Kukuljević Sakcinski (1816. – 1889.)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/

engleski

The Croatian Heraldry Lexicon – Croatian Heraldists (10): Ivan Kukuljević Sakcinski (1816 – 1889)

Hrvatski političar i kulturni djelatnik, povjesničar i književnik Ivan Kukuljević (s pridjevkom Sakcinski, tj. dometkom Bassani de Sacci) rođen je u Varaždinu 29. V. 1816. godine u plemićkoj obitelji koja podrijetlo vuče iz okolice Imotskoga (16. st.), a od kuda seli u okolicu Senja (17. st.) da bi se najzad situirala u Varaždinskoj županiji. Njihov grb sadrži grifona na poprečnoj gredi. Gimnaziju (humaniora) pohađa u rodnom gradu i u Zagrebu gdje je maturirao i započeo studij filozofije koji prekida 1833. i upisuje kadetsku školu u Kremsu (danas Kromeříž) gdje stječe vojno obrazovanje te postaje oficir. Tijekom boravka u Beču upoznaje i pristupa ilircima – pokretu hrvatskoga narodnog preporoda. U vojsci se zadržava do 1841. godine. Potom obavlja sudačku službu u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji. Kao izraz borbe za hrvatski jezik i njegovu cjelovitu javnu uporabu, u hrvatskome Saboru održao 1843. prvi govor na hrvatskom jeziku, a 1847. ponavlja zahtjev da se u Sabor uvede hrvatski jezik kao »diplomatički« što je bilo i ostvareno. Zbog vrjednovanja povijesne baštine kao afirmacije nacionalnoga identiteta povjerava mu se sabiranje i priređivanje za tisak dokumenata važnih za hrvatsku državnopravnu povijest. Bio je član Banskog vijeća, ali se iz političkog života povlači na neko vrijeme nakon sloma revolucije 1848/1849. u kojoj je imao zapaženu ulogu. Arhivar je Zemaljskoga arhiva (1848. – 1861.) čiju građu smatra važnim dijelom nacionalne baštine te istu počinje sustavno objavljivati. Od strane Središnje komisije za istraživanje i očuvanje građevnih spomenika u Beču imenovan je od 1855. do 1865. konzervatorom građevnih spomenika za Hrvatsku i Slavoniju. Nakon 1860. član je Banske konferencije, potom izabran za velikog župana Zagrebačke županije, a od 1865. do 1867. banski je namjesnik. Zalagao se za provođenje za Hrvatsku nužnih reformi, modernizaciju uprave, poštivanja načela slobode i jednakosti. Posebno je naglašavao važnost teritorijalne cjelovitost Hrvatske napose sjedinjenje s Dalmacijom (usp. Zakoniti odnošaji Hrvatske, Dalmacije i Slavonije prema Austriji i Ugarskoj, 1865.), a za južne Slavene ujedinjenje i formiranje federativne jedinicu unutar Habsburške Monarhije. Uopće, znatno je utjecao na razvoj hrvatske politike, kulture i znanosti u 19. stoljeću. Jedan je od pokretača Samostalne narodne stranke. Osnivač je Družtva za jugoslavensku pověstnicu i starine (1850.) u okrilju kojega pokreće prvi hrvatski historiografski časopis Arkiv za pověstnicu/povjestnicu jugoslavensku (sv. 1-12/1851. – 1875). Tada i upućuje ''Molbu vlasnicima starih pisama, knjiga, povelja i novaca da ih posude ili poklone Društvu'' koje je u vrijeme neoapsolutizma bilo stjecište nacionalnog otpora, a anketom čitatelja (''Pitanja na sve prijatelje domaćih starina i jugoslavenske pověstnice'') provedene 1851. pribavlja vrijedne etnografske podatke. Samoinicijativno je putovao po Dalmaciji, južnoj Italiji, Albaniji i Bosni (usp. Putovanje po Bosni, Zagreb 1858. ; Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Arbanije, Krfa i Italije, Zagreb 1873.) sa zadaćom sakupljanja arhivskoga gradiva te evidentiranja i prepisivanja epigrafskih spomenika. U članku ''Naša povjestna istraživanja'' (Obzor III/1873, 79-80) govori o potrebi sustavnog istraživanja naše povijesti i izradi sporazuma između povijesnih društava o stvaranju stalne osnove za ta proučavanja. Zbog svega toga Kukuljević se s pravom drži utemeljiteljem moderne hrvatske historiografije (J. Šidak i dr.) koji je ''zastupao individualističko shvaćanje povijesti i uvjerenje o sposobnim pojedincima kao pokretačima povijesnih procesa'' (Hrvatski biografski leksikon 8/2013). Bio je također utemeljitelj ili predsjednik različitih ustanova (npr. Matice ilirske/Matice hrvatske, Hrvatskog arkeologičkog družtva). Važan trag svojim djelovanjem ostavlja na širokom društveno-humanističkom polju (historiografija i pomoćne povijesne znanosti: epigrafija, paleografija, diplomatika, kronologija, sfragistika, egdotika, arhivistika ; književnost, povijest umjetnosti, bibliografija, leksikografija, arheologija, numizmatika, etnologija, muzikologija, filologija i dr.) ujedno utemeljujući u nas brojne znanstvene (sub)discipline. Posebne zasluge stekao je na polju publiciranja povijesnih izvora – preko brošure s ciljem prikupljanja financijskih sredstava za taj posao Conspectus monumentorum historicorum in manuscripto existentium (Zagreb 1859.) do objave zbirki isprava: Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (sv. 1-3, Zagreb 1861. – 1862.) ; glagoljičkih, ćiriličnih i latiničnih Acta Croatica – Listina hrvatskih (Zagreb 1863.) ; Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (sv. 1-2, Zagreb 1874. – 1875) te Regesta documentorum Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae saeculi XIII (Zagreb 1896.). Kukuljevićev je autor brojnih književno-romantičnih djela od kojih treba izdvojiti dramsko djelo Juran i Sofija ili Turci kod Siska (1839.). Izradio je i prvu hrvatsku retrospektivnu bibliografiju (Bibliografia hrvatska 1, Zagreb 1860., Dodatak 1863.), s oko 3000 bibliografskih jedinica tiskanih u rasponu od 1483. do 1860. godine. Napisao više biografskih studija i leksikografskih djela (npr. Pleme grofovah Oršićah, 1846. ; Pavao Skalić, 1875. ; Beatrica Frankopan i njezin rod, 1885. ; Glasoviti Hrvati prošlih vjekova, 1886. ; Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, sv. 1-5, Zagreb 1858. – 1860.). U heraldičkom smislu, u drugoj polovici 19. stoljeća posebno mjesto zauzima njegovo rukopisno djelo Gerbovi porodicah hervatskih (I-II) koje se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Tu je sabrana vrijedna slikovna heraldička građa. U Kukuljevićevoj rukopisnoj ostavštini u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu nalaze se njegove bilješke iz heraldike (R 6005), a grbovi i pečati/pečatnjaci koje je sakupio u Hrvatskom povijesnom muzeju i dr. U Arkivu za pověstnicu jugoslavensku objavljuje ''Ilirske porodice u mletačkom plemstvu'' (I/1851), a u članku ''Krk i Rab'' (IV/1857 ; izvadak objavljen u zborniku Bašćanska ploča I, Zagreb 1988) piše o grbu na zvoniku samostanske crkve sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške dok mu je sfragističke naravi rad pod naslovom ''Razjasnjenje niekih starinah što su naslikane na kamenotiskanoj tablici'' (III/1854). God. 1870. izvještava o nalazu listine hrvatskog plemstva (Cetingradska povelja) od 1. I. 1527. kojom se potvrđuje izbor Ferdinanda I. Habsburškog za hrvatskog kralja (Zatočnik II/64). To je za hrvatsku povijest iznimno važan ne samo diplomatički već i heraldički i sfragistički spomenik. No, najvažnije Kukuljevićevo djelo za heraldička istraživanja jest posmrtno tiskano Nadpisi sredovječni i novovjeki na crkvah, javnih i privatnih sgradah it. d. u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb 1891.) gdje se uz svaki natpis navodi podatak ako je grb sačuvan (npr. na nadgrobnoj ploči, kamenom reljefu itd.) te se ukratko opisuje. Od ostalih možemo izdvojiti rad Julija Kempfa koji 1927. objavljuje Kukuljevićeva pisma u kojima se govori o genealogiji i grbovima obitelji Saić, Malakoczy, Orehoczy i Kešković (Die Drau LX/1927, 86). Bez formalnog obrazovanja na polju povijesti (jer je stekao samo ono vojno) Kukuljević je iza sebe ostavio – kada se ima u vidu mjesto, vrijeme i okolnosti njegova djelovanja – grandiozno historiografsko djelo čiju su načelnu vrijednost (unatoč i opravdanim kritikama) potvrdila brojna istraživanja. Iako se 1866. odrekao časti redovnoga člana JAZU (kasnije ipak izabran za počasnoga) bio je dopisni ili počasni član brojnih domovinskih i inozemnih znanstvenih ustanova i društava pa tako i akademija i sveučilišta. Ivana Kukuljevića Sakcinskog preminuo je u Hrvatsko zagorje, u mjestu Puhakovec kraj Svetoga Križa Začretja 1. VIII. 1889. godine. Pokopan u Ilirskoj arkadi na zagrebačkom Mirogoju. Njegova ostavština u največem dijelu čuva se u Arhivu i Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu i čini njihov fundamentalni dio. Ostala ostavština danas se nalazi u Zagrebu (Hrvatski državni arhiv, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Hrvatski povijesni muzej) i Varaždinu (Državni arhiv u Varaždinu, Gradski muzeju Varaždin). O Kukuljevićevu životu i djelu priređeno je više izložba i znanstveno-stručnih skupova. Tako su, npr., povodom jubilarne 200. godišnjice Kukuljevićeva rođenja (1816. – 2016.) Arhiv i Knjižnica HAZU organizirali izložbu o njegovoj rukopisnoj i tiskanoj građi te arhivskom gradivu iz njegova osobnog fonda (autori izložbe su Marinko Vuković, Tamara Runjak i Ivana Burnać). Bio je vrlo plodan pisac s preko 600 bibliografskih jedinica (djela su mu bila prevođena na njemački, češki, francuski, poljski, ruski, slovački i slovenski jezik), a o važnosti i utjecaju njegove pisane riječi dovoljno govori činjenica da literatura o Kukuljeviću premašuje 800 bibliografskih jedinica. O životu i djelu Ivana Kukuljevića Sakcinskog v. Višnja Flego i Iva Mandušić, ''Kukuljević Sakcinski, Ivan, hrvatski povjesničar, književnik, bibliograf i političar (Varaždin, 29. V. 1816 – Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 1. VIII. 1889)'', Hrvatski biografski leksikon 8 (2013): s. v. ; Jaroslav Šidak, Ivan Kukuljević – osnivač moderne hrvatske historiografije, Historijski zbornik XXV-XXVI/1972-1973 (1974): 5-29 ; Miroslav Kurelac, Ivan Kukuljević Sakcinski – život i djelo, Radovi Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu 6-7 (1994): 101-116 ; Mirjana Matijević Sokol, Ivan Kukuljević Sakcinski kao epigrafičar, Radovi Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu 8-9 (1996): 85-90 ; Ivan Kukuljević Sakcinski, Izabrana djela, priredio Nikola Batušić, prijevod s latinskog jezika Neven Jovanović, Zagreb: Matica hrvatska (Stoljeća hrvatske književnosti), 1997. ; Stjepan Hajduk, Ivan Kukuljević – povjesničar, Radovi Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu 10-11 (1998): 271-283 ; Mirjana Gross, Suvremena historiografija: korijeni, postignuća, traganja, Zagreb: Novi Liber (Biblioteka Historiae, knj. 2) i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1996., 174-176 (2. nepromijenjeno izdanje, Zagreb 2001.) ; Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama. Zbornik radova znanstveno-stručnih skupova Matice hrvatske 1995. – 2000., gl. ur. Božena Filipan, Varaždinske Toplice: "Tonimir" i Matica hrvatska Ogranak Varaždinske Toplice (Knjižnica Matice hrvatske, Varaždinske Toplice. Niz Radovi, knj. 1), 2002. ; Stjepan Antoljak, Hrvatska historiografija, 2. dopunjeno izdanje, Zagreb: Matica hrvatska (Posebna izdanja), 2004., 394-415 ; Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama. Zbornik radova znanstveno-stručnih skupova Matice hrvatske 2001. – 2003., gl. ur. Božena Filipan, Varaždinske Toplice: Ogranak Matica hrvatske – Varaždinske Toplice (Knjižnica Ogranka Matice hrvatske, Varaždinske Toplice. Niz Radovi, knj. 2) i "Tonimir", 2004. ; Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama 2004. – 2006. Zbornik radova znanstveno-stručnih skupova Matice hrvatske 2004. – 2006., gl. ur. Božena Filipan, Varaždinske Toplice: Ogranak Matice hrvatske – Varaždinske Toplice (Knjižnica Matice hrvatske, Varaždinske Toplice. Niz Radovi, knj. 3) i Tiskara Varteks, 2007. ; Tomislav Galović – Emir O. Filipović, Prilog bibliografiji radova o heraldici (s posebnim osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu), Arhivski vjesnik LI (2008): 161-226 (163, 196) ; Zbornik o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom. Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa, Varaždin / Varaždinske Toplice, 15. – 17. travnja 2010., gl. ur. Tihomil Maštrović, Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatski književni povjesničari. Znanstveni zbornici, sv. 12), Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko filološko društvo - Zagreb, Ogranak Matice hrvatske Varaždin, Sveučilište u Zadru, 2011. ; Ivana Mance, Zèrcalo naroda. Ivan Kukuljević Sakcinski: povijest umjetnosti i politika, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti (Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, knj. 38), 2012. ; Mirjana Matijević Sokol, Studia diplomatica. Rasprave i prinosi iz hrvatske diplomatike, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – FF-press, 2014., 41-45.

The Croatian Heraldry Lexicon ; Croatian Heraldists ; Ivan Kukuljević Sakcinski (1816 – 1889)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/