poljski

Człowiek jako droga Kościoła w procesie globalizacji

Rad je objavljen kao poglavlje knjige „Media i miłosierdzie na kanwie nauczania kard. Stanisława Dziwisza“, urednika Wojciecha Misztal i Roberta Nęceka. Izvorni je jezik poljski. Rad govori o čovjeku kao jednome od putova Crkve i u procesu globalizacije. Svjedoci smo vremena u kojem su sva područja društvenosti i čovjekovog razvoja zahvaćena relativno novim procesom nastalim u drugoj polovici XX. stoljeća. Riječ je o globalizaciji kao općesvjetskoj pojavi o kojoj se raspravlja i govori, kako u društveno-političkim, tako i u znanstvenim raspravama. Globalizacija je, prije svega, prepoznatljiva po svojim učincima i tragovima koje za sobom ostavlja na područjima koje obuhvati: od kulture, politike, ekonomije do sredstava društvene komunikacije, te procesa odgoja i obrazovanja. S obzirom na novost pojave globalizacije, i Crkva mora promisliti mjesto i ulogu svoga poslanja u izmijenjenim okolnostima života. Ima li ona što reći globaliziranom svijetu? Ili može i sama nešto od takvog svijeta naučiti? Želi li pomoći čovjeku, čuvajući njegovo dostojanstvo i prava, Crkva globalizaciji mora pristupiti kao izazovu, ne kao prijetnji. Znanstveni doprinos ovog rada je teorijska elaboracija govora i poruka kardinala Stanisława Dziwisza o Crkvi u suvremenom društvu, globalizaciji i mogućnostima odgoja za vrednote u globaliziranom svijetu. Sintezom govora i pisanih dokumenata kardinala Dziwisza zaključeno je da Crkva mora ostvariti model svoje kvalitetne prisutnosti u svijetu, ulažući prije svega u ljude koji će biti svjedoci Radosne vijesti na nenametljiv, a suvremeno prihvatljiv način. Potrebno je u tom smislu pronaći put do čovjeka u sredstvima društvene komunikacije koja danas imaju snažan utjecaj na oblikovanje javnog mnijenja, ali i na rast i razvoj samog čovjeka, osobito djece i mladih. Da bi se pomoglo odgoju mladih koji će imati ispravne kriterije i ljestvicu vrednota, osobito u odabiru informacija sa globalizirane palete podataka, Crkva ni u jednom trenutku ne smije zanemariti obitelj, jer u obiteljskoj zajednici čovjek otkriva sebe i druge. Obitelji koje će biti svjesne svoje personalizirajuće i socijalizirajuće zadaće, koje će biti izvorom i polazištem za kršćanski altruizam i suosjećanje, za solidarnost, mir i pravednost, kvalitetna su jezgra Crkve u vremenu globalizacije koje zaboravlja moral i etiku, a time i ljudsku osobu u svojoj cjelovitosti. To znači da bi Crkva u multipolarnosti mogla biti čuvarica vrijednosti čovjeka na svim područjima njegove djelatnosti i promicateljica njegovog prava na dostojanstvo, odgoj, rast i napredak na dobrobit čovječanstva. Budnim okom potrebno je promatrati sve što bi moglo ugroziti osobu i njenu vrijednost u negativnostima procesa globalizacije te zato Crkva mora stvoriti novi model supostojanja sa svijetom, model koji će biti korak više od samog služenja, naučavanja ili hijerarhije. U procesu globalizacije Crkva mora biti multipolarna – čuvarica tradicije, kulture i dostojanstva čovjeka.

Człowiek jako droga Kościoła w procesie globalizacji

nije evidentirano