hrvatski

Karel Čapek i "renesansa" češke kriminalističke proze 1958-1969.

Nakon čitavog desetljeća (1948-1957.) tijekom kojeg je u postfebruarskom književnom životu u Češkoj (Čehoslovačkoj) bila strogo zabranjena i anatemizirana iz oficijelne književne komunikacije, krajem pedesetih godina dolazi do velikog zamaha kriminalističke književnosti. Nekoliko je temeljnih impulsa koji su doveli do toga: (1) zamor romana izgradnje kao reprezentativnog socrealističkog proznog žanra prve polovice pedesetih, (2) moskovska konferencija o znanstvenofantastičnoj i kriminalističkoj književnosti iz srpnja 1958. te (3) serija eseja Marsija SAD-a koju početkom 1958. u časopisu Světová literatura objavljuju L. Dorůžka, F. Jungwirth i J. Škvorecký. No pored svega navedenoga od velike važnosti u procesu afirmacije krimića u razdoblju 1958-1969. bila su i djela češkog književnog klasika Karela Čapeka, što je osobito vidljivo kod književnika i književnih kritičara liberalne (prozapadnjačke) orijentacije. U ovome članku analizira se Čapekov doprinos „renesansi“ češkoga krimića, i to na dvije različite razine. Na prvoj se preispituje povezanost njegove knjige eseja Marsija ili Na marginama književnosti i esejâ Marsija SAD-a Dorůžke, Jungwirtha i Škvoreckoga, dok se na onoj drugoj nastoje detektirati čapekovski motivi u kriminalističkoj produkciji 1958-1969.

Karel Čapek ; češka kriminalistička književnost ; postfebruarska književnost ; Marsija SAD-a, čapekovski motivi

nije evidentirano