hrvatski

Utjecaj edukacije na kvalitetu života oboljelih od šećerne bolesti

Cilj: Utvrditi razinu specifičnih znanja oboljelih prije i poslije edukacije o šećernoj bolesti. Ispitanici i metode: Ispitanici su bili oboljeli od šećerne bolesti liječeni inzulinom i tabletama koji su boravili za vrijeme istraživanja na bolničkim odjelima te dolazili u dijabetološku ambulantu Opće županijske bolnice Našice. Kao instrument istraživanja uporabljen je anketni list kreiran za potrebe ovog istraživanja. Primijenjena je deskriptivna i neparametrijska statistička obrada, a razina značajnosti postavljena je na α=0.05. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 109 ispitanika, od čega 56 (51, 4%) na inzulinskoj terapiji i 53 (48, 6%) ispitanika koji za regulaciju šećerne bolesti koriste tablete. Prosječna je dob ispitanika 59 godina, značajno viša kod ispitanika s tabletama (Mann Whintey test, p=0, 046). Šećera natašte kod ispitanika bio je prije edukacije 8, 5 mmol/l, a nakon edukacije 7, 6 mmol/l. Srednja vrijednost HbA1C bila je 8, 2 %. Indeks tjelesne mase ispitanika prije edukacije bio je 29, 7 kg/m2, a četiri tjedna nakon edukacije iznosio je 28, 9 kg/m2. Ispitanici uzimaju propisanu terapiju u visokom postotku (96, 3%). Na pitanje što je hipoglikemija prije edukacije odgovorilo je točno 74 (67, 9%) ispitanika, a nakon završetka edukacije 106 (97, 2%). Pravilnu prehranu preferiralo je prije edukacije uvijek 25 (22, 9%), a nakon završetka edukacije 30 (27, 5%) ispitanika. Tjelesnom se aktivnošću prije edukacije bavilo svakodnevno 38 (34, 9%) ispitanika, a nakon završetka edukacije 50 (45, 9%). Zaključak: Ispitanici regulirani tabletama imali su manje znanja o šećernoj bolesti u odnosu na regulirane inzulinom prije edukacije. Nakon završetka edukacije nije bilo značajne razlike između skupina.

šećerna bolest; prehrana; samokontrola; edukacija

nije evidentirano