hrvatski

Matoš i Maupassantov model fantastične novele

Antun Gustav Matoš dobro je poznavao, i iznimno cijenio, novelistički opus Guya de Maupassanta. Stavove o Maupassantu Matoš je formirao na temelju čitateljskog iskustva te iz onodobne francuske književne kritike. Namjera ovog rada je pokušati odrediti kakav odnos Matoševe novele uspostavljaju s Maupassantovim modelom fantastične novele. Maupassant i Matoš djeluju u vrijeme dezintegracije realizma i ranog modernizma. Pišući fantastične novele Maupassant se odmaknuo od poetike médanskog kruga, a Matoš od hrvatskog realizma. Matoševe novele, kao i Maupassantove, primjer su postromantičarskih, simbolističkih fantastičnih novela u kojima se fantastični modus izmijenio uslijed zanimanja autora za granična stanja između mentalnog zdravlja i bolesti, onirično, hipnozu i ludilo. Matoševe novele s elementima fantastičnog reprezentativne su u okvirima europskoga ranog modernizma te podupiru tvrdnje da je Matoš svojim djelovanjem europeizirao i modernizirao hrvatsku književnost samog početka 20. stoljeća.

Antun Gustav Matoš; esteticizam; fantastično; fantastika; Guy de Maupassant; simbolizam

nije evidentirano