hrvatski

Modernitet, prostor i konstrukcija identiteta

U radu se razmatra problem odnosa moderniteta i prostome identifikacije. Prvi dio rada predstavlja analizu spomenutog odnosa na teorijskoj razini. Glavni okvir je proces modernizacije koji u različitim varijantama dovodi do destabilizacije identiteta što se izražava kao kriza identiteta na osobnoj i kolektivnoj razini. Kako je identitet istovremeno temeljna ljudska potreba i pretpostavka zajednice, kriza identiteta vodi k različitim vrstama latentnih i manifestnih sukoba. Prostorna dimenzija društvenosti oduvijek je imala veliku važnost u konstrukciji osobnih i kolektivnih identiteta, ali u društvima kasne modernizacije ona dobiva nova zna¬čenja. Pod utjecajem deteritorijalizacije, koja se javlja kao posljedica globalizacijskih procesa, raste značaj identifikacije na lokalnoj i regionalnoj razini u odnosu na nacionalnu. Pokreti i strukturirani modeli ponašanja koji nastaju na toj osnovi ne mogu se promatrati jednostavno kao (konzervativna) reakcija na modernizacijske i globalizacijske procese i pokušaj obrane starih identiteta. Novi oblici prostome identifikacije predstavljaju složenu pojavu koja nastaje djelovanjem aktualnih društvenih procesa koji restrukturiraju tradicionalne prostome identitete i daju im nova značenja kompatibilna s demokratskim vrijednostima. Drugi dio rada predstavlja analizu rezultata empirijskog istraživanja koje je provedeno 1998. godine na području hrvatskog dijela Istre, na području koje je u mnogočemu paradigmatično kad je riječ o konstrukciji identiteta. Analiza pojedinih aspekata i dimenzija prostome identifikacije u mnogočemu potvrđuje navedene pretpostavke. Istraživanje nedvosmisleno pokazuje da je riječ o pojavama koje nisu samo složene, već su i duboko proturječne jer njihovu strukturu čini hibridni spoj novih i starih elemenata: afektivnih i racionalnih, tradicionalnih i modernih.

modernitet; prostor; kolektivni identitet; prostorna identifikacija; lokalizam; regionalizam; vrijednosti

nije evidentirano