hrvatski

Postperikardiotomni sindrom kod bolesnika sa zamjenom aortne valvule – učestalost, dijagnoza i liječenje.

Postperikardiotomni sindrom (PPS) je klinički sindrom koji nastaje u sklopu autoimune upalne reakcije perikarda i pleure, a klinički se manifestira novonastalim ili pogoršanjem prisutnog perikardijalnog ili pleuralnog izljeva. Javlja se od prvog do šestog tjedna nakon kardiokiruških zahvata i spada među najčešće komplikacije kardijalne kirurgije. Učestalost pojavnosti bolesti je raznolika od 2-30% i ovisi o tipu kardiokirurškog zahvata.1-3 Retrospektivnom analizom PPS registra u Općoj bolnici “Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod u razdoblju od 1. ožujka 2009. do 1. listopada 2015. godine učestalost PPS- a sveukupno, neovisno o tipu kardiokiruškog zahvata, iznosila je 10, 1 % , dok je učestalost PPS-a kod bolesnika podvrgnutih kirurgiji aortne valvule iznosila 26 %. Rutinskim probirom bolesnika dva do četiri tjedna iza operativnog zahvata moguće je na osnovu jednostavnih dijagnostič- kih kriterija postaviti dijagnozu i započeti adekvatno liječenje, s postizanjem remisije u više od 95 % bolesnika. U dijagnostici bolesti povišen CRP i febrilitet imaju snažnu prediktivnu vrijednost te su uz prisutnost pleuralnog/perikardijalnog izljeva dovoljni kriteriji za dijagnozu bolesti. Liječenje se provodi primjenom NSAR, kolhicina ili kortikosteroidima. Profilaktička primjena kolhicina prema COPPS studiji smanjuje učestalost pojave PPS. Iako za sada nema jasnih preporuka za profilaksu, prema našem istraživanju, identifikacija bolesnika s visokim rizikom na osnovu tipa operacije, dobi i drugih kliničkih parametara podupire hipotezu o korisnosti profilakse.

perikarditis ; pleuralni izljev ; kardiokirurške komplikacije.

nije evidentirano