hrvatski

Kognitivni pristup kategoriji prijelaznosti u hrvatskom jeziku

Kategorija prijalaznosti (tranzitivnosti) u hrvatskim se gramatikama, a i šire u lingvističkoj literaturi, osobito u generativističkoj tradiciji i različitim inačicama gramatike zavisnosti, definira i opisuje preko leksičko-gramatičkih svojstava glagola koji upravlja direktnim (prijelaznost u užem smislu) ili indirektnim besprijedložnim ili prijedložnim objektom (prijelaznost u širem smislu). Predmet rasprave u ovom će radu biti prijelaznost u užem smislu, odnosno konstrukcije s direktnim objektom u akuzativu. Primjenom metodologije kognitivne gramatike (Langacker 1982, 1987, 1991, 1999, 2008, 2009, Taylor 2002), a vezano uz ovu problematiku posebno (Rice 1987), pokazat će se da je kategorija prijelaznosti u hrvatskom jeziku, kao i u drugim jezicima, podložna radijalizaciji, odnosno ustrojena je na temelju efekta prototipa. Prototip prijelazne konstrukcije čini skup konceptualnosemantičkih obilježja, a nedostatak jednoga ili više njih rezultira rubnim konstrukcijama s manjim ili većim sintaktičkim anomalijama. U tom smislu prijelaznost se ne može definirati samo preko leksičko- gramatičkih svojstava glagola, nego uzimajući u obzir uporabni kontekst i konstrukciju u cjelini, a u prvom redu konceptualnosemantičke odnose koji vladaju između glagola i svih njegovih argumenata (i subjekta i objekta), a ne samo između glagola i objekta. Pokazat će se da je prijelaznost, kao i sve ostale gramatičke kategorije, snažno uvjetovana semantičko-pragmatičkim čimbenicima i mogućnostima konceptualizacije koje nisu određene samo jezičnim nego uvelike i izvanjezičnim znanjem, a kao ključni sintaktički test prototipnosti ili neprototipnosti poslužit će (ne)mogućnost pasivizacije prijelaznih konstrukcija, čime će se i na primjeru kategorije prijelaznosti dokazati neodrživost teze o autonomiji gramatike.

prijelaznost; direktni objekt; pasiv; prototipni i rubni primjeri

nije evidentirano