hrvatski

Cvjetić, cvijetak ili cvjetuljak – semantika i pragmatika umanjenica iz perspektive obrazovne lingvistike

Umanjenice (deminutivi) jedna su od prvih tvorbeno i semantički određenih skupina imenica s kojima se na metajezičnoj razini susreću učenici osnovnih škola. Prema još uvijek važećem Nastavnom planu i programu (2006) od učenika 3. razreda OŠ očekuje se prepoznavanje umanjenica (i uvećanica) kao vrste, odnosno skupine imenica. No, u nastavnoj se praksi taj se obrazovni ishod proširuje i na tvorbu, odnosno uporabu umanjenica, za što je potvrdu moguće naći u udžbenicima za hrvatski jezik, kao i u prijedlogu Nacionalnoga kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik (2016). Premda su umanjenice skupina imenica koja je u aktivnome dječjem rječniku zastupljena od najranijega djetinjstva, prije druge godine (Kuvač i Palmović 2001), riječ je o skupini riječi koja po svojim morfološkim značajkama, semantici i pragmatici nije homogena ni jednoznačna. Na temelju istraživanja umanjenica u hrvatskome jeziku (npr. Novak i Štebih Golub 2016 ; Maresić 2015 ; Katunar 2013), deminutivnost, kao lingvistička kategorija, odnosi se na više vrsta riječi (imenice, glagoli, pridjevi), a (imenske) umanjenice u hrvatskom polisemantične su i tvore se sinonimnim afiksima. U ovome će se radu na temelju usporedne analize udžbenika, pismenih radova učenika 3. i 4. razreda osnovne škole, kao i računalnoga korpusa hrvatskoga jezika hrWaC istražiti semantika i pragmatika umanjenica u jeziku učenika mlađe školske dobi kako bi se ispitala opravdanost uvrštavanja imenica u obrazovne ishode nastave Hrvatskoga jezika.

umanjenice; nastava hrvatskoga jezika; obrazovna lingvistika

nije evidentirano