hrvatski

Predstavljanje hrvatskoga jezika novom školskom grafijom u metodičkome kontekstu

Matične su znanosti, iz kojih se u metodički kontekst uvrštava znanstveno provjeren sadržaj poučavanja u nastavnome predmetu Hrvatski jezik, za područje početnog čitanja i pisanja ove: psihologija, lingvistika, grafemika (tipografija), teorija likovnih umjetnosti, fiziologija čovjeka, logopedija (Bežen, 2011). U poučavanje se početnoga čitanja i pisanja od školske godine 2014./2015. uvode školska formalna i rukopisna pisma. Ta su slova rezultat znanstvenoga projekta Jezično-likovni standardi u početnom čitanju i pisanju na hrvatskom jeziku provedenoga na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (voditelj prof. dr. sc Ante Bežen), a uvrštena su u Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (2013., str. 3-5). Poučavanje pisanoga hrvatskog jezika u periodu primarnog obrazovanja možemo promatrati kao usvajanje vještine prijenosa glasa u slovo, vještine pisanja latiničkim pismom (školskim formalnim i rukopisnim pismom), pisanje riječi, rečenica i kraćih tekstova. Pisanje je grafomotorička aktivnost, a pismo sustav znakova kojima kodiramo i dekodiramo sadržaj, govoreni modalitet jezika prenosimo u pisani modalitet. U novije se vrijeme problemu pisama za početno čitanje i pisanje u europskim zemljama poklanja posebna pažnja zbog novih spoznaja na području razvoja djeteta, psiholingvistike i tipografije. Svima je zajednički cilj pojednostavljivanje grafije, eliminacija suvišnog i grafomotorički prezahtjevnog pisma (Bežen i Reberski, 2014). Stjecanje vještine pisanja povezano je s jezičnim djelatnostima govorenja, slušanja, čitanja, gledanja i znakovanja. Govorenu riječ učenik prenosi u pisanu. Osobito je standardnomu jeziku (između ostalih sastavnica) važno pismo (slovopis) i pravopis. Cilj je nastave Hrvatskoga jezika poučiti učenike standardnomu jeziku. „U djetetovu pisanom izrazu može se vidjeti razina intelektualnoga i jezičnoga razvoja i jezičnoga iskustva…“ (Vodopija, Smajić, 2006, str. 264). Prema de Saussureu (2000) grafička je slika riječi trajna i čvrsta te osigurava trajnost jezika kroz vrijeme. U radu će se istražiti mišljenje učitelja u Republici Hrvatskoj o predstavljanju hrvatskoga jezika novom školskom grafijom u metodičkome kontekstu.

školska grafija ; metodički kontekst ; primarno obrazovanje

nije evidentirano