hrvatski

Serološka dijagnostika virusnih hepatitisa

Većina virusnih hepatitisa uzrokovana je virusima hepatitisa A, B, C, D, E. Etiologija virusnih hepatitisa utvrđuje se određivanjem specifičnih protutijela i antigena u krvnom serumu pacijenta ili određivanjem prisustva virusnih nukleinskih kiselina u krvi oboljelog. Akutni hepatitis A dokazuje se pozitivnim testom na IgM protutijela, dok pozitivitet IgG protutijela potvrđuje samo kontakt s virusom, ali ne i vrijeme infekcije. Od seroloških biljega hepatitisa B inicijalno se određuju HBsAg, anti-HBc i anti-HBs protutijela. U slučaju pozitivnog nalaza HBsAg i/ili anti-HBc protutijela testiraju se preostali serološki biljezi: anti- HBc IgM protutijela, anti-HBe protutijela i HBeAg. Na osnovu serološkog profila biljega hepatitisa B u većini slučajeva je moguće odrediti stadij infekcije: akutna infekcija, kronična infekcija i imunost kao posljedica prirodne infekcije ili kao posljedica cijepljenja. Pozitivan nalaz samo anti-HBc protutijela neophodno je nadopuniti određivanjem HBV DNK. Nakon provedenog cijepljenja protiv hepatitisa B kod rizične populacije treba obavezno odrediti titar anti-HBs protutijela. Infekcija virusom hepatitisa D (HDV) može biti posljedica koinfekcije s hepatitisom B ili superinfekcije na kronični hepatitis B. Serološka dijagnostika HDV provodi se dokazivanjem IgM i IgG protutijela i antigena HDV u krvnom serumu. Akutni hepatitis C se klinički manifestira samo u 10%-15% slučajeva, a ostalih 85% su slučajevi s kroničnim hepatitisom C. Nakon ulaska virusa hepatitisa C (HCV) u organizam, njegove repikacije i reakcije imunološkog sustava na HCV antigene, u serumu bolesnika mogu se detektirati virusni antigeni (HCV Ag), protutijela usmjerena na antigene HCV (anti–HCV protutijela) i virusna nukleinska kiselina (HCV-RNA). Uobičajno se prvo učini probirni test na anti-HCV protutijela (ELISA), ali treba znati da tzv. serološki prozor u kojem je inficirani pacijent seronegativan na anti-HCV protutijela može iznositi i više mjeseci. Pozitivna anti-HCV protutijela u probirnom testu treba potvrditi korištenjem potvrdnih testova ili molekularnim metodama detektirati prisustvo HCV-RNA i tako potvrditi postojanje infekcije HCV-om. Perzistencija anti-HCV protutijela je najčešće doživotna i uz negativan nalaz HCV-RNA znak uspješnog oporavka od HCV infekcije. Probirni test za hepatitis E je imunoenzimni test (ELISA) za IgM i IgG protutijela koji u slučaju pozitivnog nalaza treba potvrditi Western Blot testom.

virusni hepatitis; serološka dijagnostika

nije evidentirano