hrvatski

Tehnologija telekomunikacijskog prometa II

Stručno obrazovanje i znanstveno istraživanje u području tehnologije prometa na Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (te srodnim fakultetima u Ljubljani i Sarajevu) uključuje opće i posebne tehnologije prometa klasificirane prema "predmetu prijevoza ili prijenosa" (transport or transmission entity) ili vrsti prometnice (traffic network facilities). Tehnologija telekomunikacijskog prometa (&reg ; teletraffic technology) proučava prometni fenomen u telekomunikacijskom sustavu (mrežama) te razrađuje načela, metode, pravila i postupke za efektivan i efikasan prijenos informacija (prometno-transmisijskih entiteta) telekomunikacijskim prometnicama. Teorijsko utemeljenje tehnologije telekomunikacijskog prometa daje generička teorija prometa, teorija teleprometa (teletraffic theory) i poopćene sustavske metode (prvenstveno hard systems methodology). Konkretna prometno-inženjerska analiza i sinteza podrazumijeva primjenu sustavskih metodologija i poznavanje tehnike telekomunikacija, prometne (telekomunikacijske) ekonomike i prava, te podržavajućih znanja i vještina (simulacije, primjene računala i dr.). Činjenica da se problematika telekomunikacija proučava i sa drugih aspekata, odnosno od drugih struka (electrical engineering, economics, etc.), ne dovodi u pitanje samostalnost tehnologije telekomunikacijskog prometa u okviru matičnog polja tehnologije prometa. Dakako da telekomunikacije treba posebno proučavati i kao sustav električkih komunikacija ili elektromagnetski sustav, kao specifični i vrlo značajan gospodarski (poslovni) sektor i dr. Temeljno je razgraničenje u predmetu istraživanja, slojevitim aspektima ili stratumima analize te dijelom u primjenjenim metodama. Tako npr. tehnologija telekomunikacijskog prometa ne ulazi u proučavanje na razini elektromagnetskih signala, odnosno elektrona i fotona (&reg ; što je matično područje elektrotehnike), ali uključuje spoznaje i "usluge" iz tog domena preko odgovarajućih "sučelja", funkcijskih specifikacija i dr. Istovremeno, tehnologija telekomunikacijskog prometa dio je šireg poslovnog i društvenog okruženja kao realnog nadsustava. Neke početne nedoumice i dileme glede predmeta istraživanja, metoda, definiranja temeljnih pojmova i općenito znanja koje treba obuhvatiti tehnologija telekomunikacijskog prometa &#8211 ; danas su dobrim dijelom riješene kod stručnjaka koji su prihvatili suvremeni sustavno utemeljen koncept tehnologije prometa. Neki nesporazumi i nerazumijevanja pojavljuju se ako se telekomunikacije promatraju s klasičnog (&reg ; disciplinarnog) motrišta, odnosno ako se ne prihvaća suvremeni holistički (sustavski) pristup i višeslojnost aspekata predmetne problematike. Ovaj sveučilišni udžbenik predstavlja izmjenjeno i dopunjeno izdanje istoimenog udžbenika (skripti) objavljenog 1997. godine na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. Sadržaj ovog udžbenika nastavlja se na materiju koja je obrađena kroz skripte (udžbenik) Telekomunikacijski promet. Primjeri i zadaci ovdje su uvedeni u funkciji temeljnih pojašnjenja tako da se podrazumijeva korištenje komplementarne Zbirke primjera i zadataka iz telekomunikacijskog prometa (FPZ, 2000.). Građa udžbenika "Tehnologija telekomunikacijskog prometa II" podjeljena je u slijedeća poglavlja: 1. Tehnologija telekomunikacijskog prometa kao znanstvena disciplina i stručna djelatnost 2. Poopćeni modeli struktura, funkcije, usluga i procesa 3. Teorija teleprometa 4. Telegrafski i telematski promet 5. Telefaksni promet 6. Podatkovni promet 7. Promet i usluge u ISDN 8. Visokopropusne mrežne usluge i razvitak BISDN-a 9. Internet promet 10. Regulativa i tehnološki (poslovni) procesi davatelja usluga.

Tehnologija; Telekomunikacije; Promet

nije evidentirano