hrvatski

Semantika uzvika u hrvatskome jeziku

U radu se na temelju primjera iz računalnih korpusa i svakodnevne uporabe analiziraju uzvici iz semantičke perspektive. Polazi se od definiranja uzvika u jezikoslovnim priručnicima te se u obzir uzimaju suvremena promišljanja o uzvicima (prije svega) iz pragmatičke perspektive. Uočava se specifičnost uzvika kao jedinica koje se opiru jednoznačnome i cjelovitome gramatičkome određenju. Analizom primjera uporabe te jezikoslovnih opisa uzvika pokazuje se da oni funkcioniraju kao jezične jedinice te se oblikovanjem semantičkoga opisa potvrđuje da je riječ o jedinicama koje imaju cjelovitu semantičku strukturu. Analizirana se semantička struktura određuje kao načelno shematična. U tome se smislu (i u kontekstu uzvika i općenito) dodatno problematiziraju pitanja polisemije i homonimije te odnos značenja jezičnih jedinica i konteksta u kojemu se nalaze te jedinice u konkretnoj uporabi. Postojanje semantičke strukture uzvika povezuje se i s konceptnom strukturom. Zaključcima o značenju uzvika problematizira se i podjela riječi na suznačne i samoznačne.

uzvik ; semantika ; hrvatski jezik

nije evidentirano