hrvatski

Morlaci u Šibeniku između Ciparskoga i Kandijskog rata (1570. - 1645.)

U razdoblju između Ciparskog i Kandijskog rata (1573. – 1645.) trgovački odnosi između Mletačke Republike i Osmanskoga Carstva bili su vrlo plodni i dinamični. Tako je bilo i na širem dalmatinskom pograničnom prostoru, što se posebice odražavalo u svakodnevici Šibenika kao jednoga od žarišnih punktova intenzivne osmansko-mletačke gospodarske razmjene i kulturnoga prožimanja. U toj su trgovini primjetnu ulogu imali Morlaci, pripadnici kršćanskih zajednica u osmanskom zaleđu dalmatinskih komuna, koji su u Šibenik donosili uglavnom žito, meso, sir i vunu, a od šibenskih i talijanskih trgovaca kupovali tkanine, nakit, odjeću, poslastice i ono što im je bilo najvažnije – sol. Očituje se to u brojnim ugovorima sklopljenim u kancelarijama šibenskih notara, od kojih je većina imala formu zadužnice odnosno izjave o vjerovničko- dužničkim obvezama u sklopu vrlo raširene mreže kreditne trgovine. Ipak, relativno česta pojavnost Morlaka u spisima šibenskih bilježnika nije toliko odraz razgranate izvozne trgovine (u kojoj su uostalom značajniju ulogu imali osmanski muslimani), koliko je posljedica zaduživanja lokalnih morlačkih zajednica kod šibenskih trgovaca. Pritom valja istaći da su trgovački kontakti šibenskih obitelji, ali i pojedinaca iz ruralnih graničnih naselja šibenske komune s jedne, te Morlaka s druge strane, u mnogim slučajevima prerastali u složenije, pa i intimnije, rodbinske ili prijateljske, odnose. Pripadnike morlačkih katuna i sela pod osmanskom upravom šibenski notarski i općinski izvori gotovo bez iznimke identificiraju ne samo imenom i prezimenom (i/ili patronimom), nego i oznakom Morlak (Morlachus, Morlacho) ili, rjeđe, Vlah (Vlachus, Valacho), dok se u šibenskim matičnim knjigama uz te oblike javlja i „etnonim“ Molos (Molossus). S druge strane, kršćanski trgovci iz osmanskih gradova, a najviše ih je, barem prema sačuvanim bilježničkim spisima, u Šibenik dolazilo iz Skradina, Drniša, Knina i Banja Luke, nisu uvijek posebno ili pak dodatno identificirani kao Morlaci. Neki se od njih bilježe samo imenom i prezimenom. U promatranom se razdoblju zamjećuje i veći broj morlačkih useljenika. Pojedinačna, privremena ili trajna, preseljenja Morlaka na šibensko područje najčešće su vezana uz vojnu službu, posao sluge/sluškinje i/ili sklapanje „miješanog“ braka. Na temelju proučenih izvora može se zaključiti da su najznačajnija odredišta morlačkih imigranata bili šibensko predgrađe Varoš (Vrtovi), Vrpolje i Jadrtovac (kaštel obitelji Andreis) To su ujedno tri ključna obrambena punkta šibenskoga kopna, ako se izuzmu stražarska mjesta razasuta po brojnim uzvisinama. Morlački imigranti uglavnom su dolazili iz naselja u blizini šibensko-osmanske granice. Pripadali su zajednicama u Zagori, Petrovu polju, Miljevcima i Cetini s kojima su Šibenčani i inače održavali dobre, poglavito trgovačke, odnose. Iz istog će prostora velike skupine prebjega napučiti šibenski kraj i tijekom Kandijskog te Morejskog rata.

Morlaci ; Šibenik ; 16. i 17. stoljeće ; mletačko-osmanski odnosi ; migracije

nije evidentirano