Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 845163

Geografska imena na starim kartografskim prikazima šibenskih otoka


Faričić, Josip
Geografska imena na starim kartografskim prikazima šibenskih otoka // Toponimija šibenskog otočja / Skračić, Vladimir (ur.).
Zadar: Sveučilište u Zadru, 2016. str. 247-308


Naslov
Geografska imena na starim kartografskim prikazima šibenskih otoka
(Geographical Names on the Old Cartographical Presentations of the Archipelago of Šibenik)

Autori
Faričić, Josip

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Toponimija šibenskog otočja

Urednik/ci
Skračić, Vladimir

Izdavač
Sveučilište u Zadru

Grad
Zadar

Godina
2016

Raspon stranica
247-308

ISBN
978-953-331-117-3

Ključne riječi
Šibensko otočje, geografija, kartografija, karta, geografsko ime
(Archipelago of Šibenik, geography, cartography, map, geographical name)

Sažetak
Kartografski izvori važan su izvor za proučavanje toponimije šibenskoga otočnog prostora. Razvoj kartografiranja šibenskih otoka tijekom kasnoga srednjeg i ranoga novog vijeka ovisio je o: 1) razvoju geografskih spoznaja o hrvatskom obalnom prostoru i potrebi da se taj prostor prikazuje s obzirom na značenje u jadranskim i mediteranskim okvirima, o 2) tehničkim mogućnostima i sposobnostima te vještini likovnog oblikovanja koje su imali autori karata te o 3) namjeri kartografa, ustanova ili drugih naručitelja koje su putem kartografskih prikaza htjeli postići neki teoretski ili praktični cilj. Geografski mali i raspršen prostor bio je vrlo rano uključen u veliku pomorsku geografiju Sredozemnog mora zahvaljujući geografskom položaju u prometnom sustavu koji je povezivao Europu s Azijom i Afrikom. U tom smislu lokalni šibenski arhipelag bio je dio regionalnoga pa i globalnoga mozaika čija je kompozicija na temeljima pomorstva kontinuirano oblikovana stoljećima. Taj mozaik ima i svoju jezičnu komponentu čiji kostur čine sastavnice maritimne jezične baštine – ponajprije toponimi i apelativi vezani uz more i pomorstvo. Imena šibenskih otoka (najprije Žirja, a zatim i drugih) pojavljuju se već na prvim srednjovjekovnim portulanskim kartama na kojima su Sredozemlje i Jadran prikazivani u sitnom mjerilu i dimenzijama ograničenom polju karte koji su omogućavali unošenje samo rijetkih, pomno odabranih geografskih sadržaja. To se nije dogodilo zbog površine ili broja stanovnika pojedinih otočnih jedinica u pročelju Šibenika već zbog njihovoga pomorsko-geografskog značaja na dodiru jadranskoga longitudinalnog plovidbenog pravca i prometnog koridora koji je, dolinom Krke, povezivao mediteransko priobalje i dinaridski (a preko njega i panonsko-peripanonski) kontinentalni prostor. U ranom novom vijeku hrvatska obala i otoci dolaze pod povećalo europske javnosti zahvaljujući ponajprije činjenici da je Venecija imala potrebu iskomunicirati svoje političke i ekonomske pretenzije u konstelaciji trojne mletačko-osmanlijsko-habsburške konfrontacije. S obzirom na to da je Mletačka Republika uspjela ovladati velikim dijelom sjeveroistočnoga Jadrana i njegova zaobalja, radi upravnog ustroja i inventarizacije postojećih prostornih resursa tijekom 18. st. organizirane su i prve djelomične mjerničke radnje. One su rezultirale izradom topografskih karata s prikazom mnogih geografskih objekata i njihovih imena. Značajniji iskorak u pogledu kvalitete i kvantitete geografskog sadržaja učinjen je na temelju znanstveno utemeljenih geodetskih i hidrografskih izmjera provedenih početkom 19. st. Sukladno tome, kartografska ostvarenja iz 18. i početka 19. st. postala su dragocjena baza mnoštva toponima. Za razliku od rijetkih uglavnom romanskih toponimskih likova kojima su označavani samo važniji šibenski otoci na srednjovjekovnim i starijim ranonovovjekovnim kartama, na kasnijim ranonovovjekovnim kartama ispisani su brojni uglavnom hrvatski toponimski likovi, s time da su važniji geografski objekti i dalje imenovani romanskim toponimskim likovima. U tome nije potrebno tražiti neku (skrivenu) namjeru kartografa već je moguće prepoznati svojevrsnu inerciju, ili bolje, perzistenciju koja je rezultat prožimanja bez jasnih jezičnih (i nacionalnih) okvira. Na kartama dakle, nije moguće utvrditi nešto što bi bilo nalik sedimentaciji jezičnih slojeva već se na njima jasno pokazuje koegzistencija različitih jezičnih elemenata što je s geografskog motrišta posve logično. More i pomorstvo ne poznaju nacionalne, kulturne, jezične i vjerske granice već samo granice utvrđene dometom ljudskih mogućnosti i potreba.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geografija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Sveučilište u Zadru

Autor s matičnim brojem:
Josip Faričić, (238181)

Citiraj ovu publikaciju

Faričić, Josip
Geografska imena na starim kartografskim prikazima šibenskih otoka // Toponimija šibenskog otočja / Skračić, Vladimir (ur.).
Zadar: Sveučilište u Zadru, 2016. str. 247-308
Faričić, J. (2016) Geografska imena na starim kartografskim prikazima šibenskih otoka. U: Skračić, V. (ur.) Toponimija šibenskog otočja. Zadar, Sveučilište u Zadru, str. 247-308.
@inbook{inbook, author = {Fari\v{c}i\'{c}, J.}, editor = {Skra\v{c}i\'{c}, V.}, year = {2016}, pages = {247-308}, keywords = {Archipelago of \v{S}ibenik, geography, cartography, map, geographical name}, isbn = {978-953-331-117-3}, title = {Geographical Names on the Old Cartographical Presentations of the Archipelago of \v{S}ibenik}, keyword = {Archipelago of \v{S}ibenik, geography, cartography, map, geographical name}, publisher = {Sveu\v{c}ili\v{s}te u Zadru}, publisherplace = {Zadar} }